Da li je danas bio jos samo jedan obican dan?
Ne, nije.
Bio je topao, vruc. Nebo plavo, plavo kao more, nigdje oblacka, kao onoga dana… samo beskrajno plavetnilo u kojem se zelim izgubiti….
Izgubiti se kao kao u plavom moru, plivajuci, polako, lijeno, ne mreskajuci vodu, pustajuci da me voda nosi i miluje, kako samo ona to zna. Obilaziti hridine i gledati brodove kako prolaze…
Gipko, samo kako se to moze u vodi, pribliziti se tiho plivajuci onima koji sjede na plazi, u smiraj dana, uzivajuci u zalasku sunca, u boji mora poput rastaljenog zlata …ne primjecujuci me da ih gledam …on, ona, djeca koje se igraju u pijesku, grade kule koje ima voda rusi…da, sada voda, jednoga dana ljudi…nazalost.
Zelim da zna da ga gledam, zelim da me pogleda i vidi, ali on vidi samo moju dugu rasutu kosu po povrsini mora…
Zar si zaboravio, zar zaista vise samnom ne zelis zapoloviti, pa i do neba ako treba, zar je tako tesko bilo cekati, zar…
Suze su kliznule, slane, da more postane jos slanije, smjesak se pretvara u grimasu tuge, voda oblijeva zajedno sa suzama lice i cini ga sve ledenijim. Ledenim kao tvoje srce, kao tvoje ledene rijeci koje me posjekose onoga dana…
…zivjeli su nekada davno dvoje mladih zaljubljenih dan po dan. Zaklinjali se na vjecnu ljubav, grlili sebe i cijeli svijet. Jedne prelijepe ljetne noci u setnji cinilo im se da je i nebo sislo k njima. Toliko je velika ljubav bila njegova da je htio skinuti zvijezdu s neba i njome joj okititi kosu…
Ljudi su ih gledali i saputali o njihovoj ljubavi, njihovim snovima, nadanjima, a onda…
…zao mi je, rekao je jednoga dana, ali ona je trudna i moram se ozeniti…
Post je objavljen 08.07.2007. u 21:42 sati.