"I ŠTO VIŠE O TEBI RAZMIŠLJAM
TO POSTAJE MI JASNIJE
DA OTKAD TEBE POZNAJEM
KAO PRIJE NIŠTA VIŠE NIJE..." prijatelju
Stvar je u tome da ja nikad nisam imala muškog prijatelja. Mislim, naravno da jesam - ali da smo bili samo prijatelji... NE.Znala sam se zaljubiti u njih, upoznati ih kao prijatelje i shvatiti da su savršeni. Znala sam prohodati s njima. Znali su se i oni zaljubiti u mene.
I sve me je to dovelo do ovog pitanja: Postoji li muško-žensko prijateljstvo?
Ja, kao nepopravljiva romantičarka sam uvijek tražila vrline na muškarcima i pretvarala ih u ono što želim od svog dečka. U nekim trenucima to je bio osjećaj sigurnosti i povjerenja, u drugima sam samo tražila zabavu... Ali većinu veza sam započela s prijateljstvom.
S nekima sam i danas prijateljica. S nekima ljuta neprijateljica. Za neke ne znam ni postoje li. Ali da si odgovorim na pitanje. Ja mislim da ne.
Uvijek te jedna strana zezne. Zaljubi se ili prijatelj ili prijateljica. Ili je sve u redu dok se ne počnete doživljavati kao potencijalnog partnera. Ili niste toliko dobri prijatelji, pa sve ovo nije ni bitno. Ja ionako nemam muških prijatelja s kojima bih šopingirala (ali to je ionako povezano s temom- mačizam).
Zapravo, ne znam odgovoriti na ovo pitanje. Ja sam i uvijek ću tražiti potencijalog partnera i to me nikada neće zadovoljiti - to mi je reklo već nekoliko ljudi, a to znam od svoje dvanaeste godine. Možda, neke cure koje su normalnije od mene, uspiju odgovoriti na ovo pitanje.
A dotad vas ostavljam s neriješenom zagonetkom...
Post je objavljen 08.07.2007. u 21:41 sati.