Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/agapedm

Marketing

Molitva duše - Ivo Šeparović i Bljesak

Vidim te, Bože, u očima ljudi.
Slušam Tvoj glas kad more šumi
i kada nebo osvitle zvizde,
u naručje toplo blago me stisneš.

Ova je pisma molitva duše
koju Ti čuvaš kad vitar puše
jer kad me takne Tvoja toplina
bolje Te čujem, manje Te vriđam
i da mi nude svo blago svita
ne bi ga tija za Tebe minjat
jer Ti mi daješ sve što mi treba
s Tobom polako hodam do cilja

Svakog dana Tebi sam bliže
Tvoja jubav sve više me diže

i osjećam se sritan, sritan ka dite
jer Tvoje me riči uvik izliče

Ova je pisma molitva duše
koju Ti čuvaš kad vitar puše
jer kad me takne Tvoja toplina
bolje Te čujem, manje Te vriđam
i da mi nude svo blago svita
ne bi ga tija za Tebe minjat
jer Ti mi daješ sve što mi treba
s Tobom polako hodam do cilja




Evo, nisam već stvarno dugo napisala post ovakve forme (pjesma, pa komentar), a kažu da mi je to dobro išlo, pa ću pokušat......
Ne znam jeste kad čuli za Ivu Šeparovića i Bljesak, ali u svakom slučaju ako niste, poslušajte ih jer mene su očarali. Jedna cura iz Bljeska ide sa mnom na faks, pa mi je dala cd.

A ova pjesma mi je danas cijeli dan nekako u glavi. malo sam poslušala riječi i zaista su mi prekrasne. još da ju čujete.... neopisivo, prekrasno. molitva duše. već je i sam naslov fascinantan. koja je prava i najiskrenija molitva? UPRAVO ONA KOJA NAM DOLAZI IZ SRCA. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv krunice, litanija, i ovih molitva, ali mislim da je moj najintimniji i najiskreniji susret sa Ocem i Spasiteljem uparavo onaj kada sami razgovaramo s Njima, kada mu kažemo sve što nas tišti, nerijetko zaplačemo, i na kraju mu zahvaljujemo još pola sata. ne znam slažete li se sa mnom, ali kod mene je to slučaj.
Vidim te, Bože, u očima ljudi.
Slušam Tvoj glas kad more šumi
i kada nebo osvitle zvizde,
u naručje toplo blago me stisneš.

Opet se vraćamo na male stvari. Prekrasne male stvari koje nas okružuju, ljudi, nebo, zvijezde, more (za one malo sretnije) koje moramo pronalaziti u svakome danu, u svakom satu jer u njima je jedna ogroomna moć koju ne možemo kupiti, nego ih samo zaslužiti. a kada ih jednom zaslužimo, uhvatiti ih čvrsto i ne dopustiti da nam iskliznu iz ruku. a kad u njima vidimo Njega! e tu je vrhunac! jer tada cijeli naš život zapravo dobiva smisao koji smo izgubili žaleći se , jadajući se, odbacujući svoj križ, umjesto prihvaćanja. jučer nam je Nikica rekao jednu rečenicu koja mi se tako usjekla u pamćenje da ju želim svima prenijeti: ODBACUJUĆI SVOJ KRIŽ, ODBACUJEMO ISUSA, KOJI JE NA NJEMU RASPET!!! Želimo li odbaciti našeg Spaitelja koji je svoj život dao za ovaj cijeli grešni svijet???? nikada! stoga, prihvati svoj križ, i u svakom trenutku u kojem smogneš dovoljno snage, ne jadaj se , nego ZAHVALI što je baš to tvoj križ..........
i da mi nude svo blago svita
ne bi ga tija za Tebe minjat
jer Ti mi daješ sve što mi treba
s Tobom polako hodam do cilja

ma ne trba mi ništa, ne treba mi ništa ako imam svoga Boga! kako je to lijepo čut, a opet preteško zaista živjeti po toj rečenici. jer, voljela bih ja imati čvrstu vjeru, ponositi se NIČIM DRUGIM NEGO KRIŽEM GOSPODINA NAŠEGA! Ali ipak, ... , pa ljudi smo....... ah, kako bi bilo dobro da dobijem na lotu, pa si kupoim stan, auto, podijelim bližnjima za koje znam da im treba i ostatak stavim na banku da mi se još utrostruči. i u svemu tome izgubiš ljudskost, izgubiš ljubav, izgubiš prave prijatelje jer te više nitko ne gleda. nitko ne gleda tebe, nego tvoje pare!!! ali ipak svi to priželjkujemo. svi bi onim najlakšim putem. opet kažem, prihvatiti svoj križ i nastavoiti podignute glave dalje. pa je, teško je, pa i Isusu je pomogao Šimun Cirenac, ali ipak je uspio. I ne zaboravimo - na svakom našem križu prvo visi ISUS, a tek onda mi!!!! kad se toga sjetim??

(pozdarv Nikici, okradoh ga u ovom postu...smijeh)


Bog vas sve blagoslovio.....
mahmahMarina

Post je objavljen 08.07.2007. u 16:49 sati.