Swe više manje počne samo tako. U jednom trenutku shvatiš kakvi su neki zapravo. rečene stvari mogle su bit prešućene,a nekima se ipak raspetlja jezik...
U nekog imaš povjerenja, braniš ga, i sve to skupa a ta ti osoba odjednom okrene leđa. Osjećas se prazno i nekako tužno... razmišljaš o swemu, dosta ti je swega. Jel wam poznat taj feeling.?? Koliko vam se puta to dogodilo? Swi imamo swoj trenutak slabosti i izljev bjesnoće, tuge ili čega već. Srećom uvijek ima pravih prijatelja koji će ti pomoć i razumjet te.
Kako se kaže ONO ŠTO NE ZNAŠ NE BOLI!!!! To je definitiwno istina, ali ako treba swe će se saznat. A onda se treba znat suočit s tim. U tom trenutku padne wam tisuću stvari i misli na pamet... toliko biste toga rekli i učinili. U tom trenutku treba imat kontrolu nad sobom. Poslije ćemo samo žaliti za onim što smo rekli. "ou maj gad, što mi je to trebalo?" koliko ste si puta postavili to pitanje? A kako ste se izvukli iz te situacije?
I sad na kraju da li je bolje izbacit iz sebe sve na početku ili prvo racionalno razmislit o svemu?
vjerujem da se svima vama tako nesto dogodilo.... dakle pitanje za Vas.....kako ste se snasli u toj situaciji?
Post je objavljen 08.07.2007. u 14:53 sati.