Na par dana sam napustio prijatelje iz morskih dubina da posjetim one s kontinenta. I desilo se da smo se u našoj neokulturalnoj zajednici našli gotovo svi baš za Live Earth vikend i na dan tri sedmice (07.07.07). Nismo planirali već nam je sponatno palo na um da proslavimo. Naravno da podržavamo sve što se radi za našu divnu, živu Zemlju. A proslava je trebala biti u obliku krijesa, pečenog kukuruza i krumpira, bubnjeve, gitaru i didžiridoo. Ali, nije ispalo sve baš tako…
Prvo sam, kao budući “mali od vatre”, izrazio svoj talent pripreme i građenja krijesa. Evo me ponosnog kraj svog djela kojem sam pristupio s punim poštovanjem. Umijeće pravljenja i održavanja vatre je plemenita vještina!

No, onda sam navečer, taman u sumrak, prije nego je trebalo vatru zapaliti, uzeo didžiridoo i odsvirao pogrešnu melodiju – zaboravio sam da nam kiša nije potrebna, a svirao sam baš onu za njeno prizivanje!

I budući da sam bio okrenut leđima zapadu nisam vidio da se oblaci nakupljaju pa sam nastavio svirati i… Pa, ništa, kiša je pala i padala i padala…
Plan B: koncert s krovom nad glavom:

Trebalo mi je puna dva sata da otjeram što sam prizvao, ali konačno sam uspio! Oko jedanaest – evo nas natrag k vatri koja je veselo zapucketala, a s njom i klipovi kukuruza!


Eto, to je iz mojeg kuta gledanja. Bio je baš lijep dan i prekrasna večer. Za nju moram zahvaliti članicama i članovima naše zajednice Leli, Meliti, Željki Lindi i Vladi (vjerujem da će se opširniji izvještaj pojaviti na Neokultura webu) i Connie, našoj američkoj prijateljici koja je s nama podijelila i vatru i pjesmu i nadu u drugačiji svijet.
Nakon ovakvih iskustava, pitam se što vas ostale zadržava da promijenite način na koji živite? Hajde, nije to tako teško. Zapravo, sve što morate učiniti je – odlučiti. Ostalo će se posložiti samo.
Post je objavljen 08.07.2007. u 13:14 sati.