Prošlih dana bili smo svjedoci odluke četvorice ponajboljih hrvatskih košarkaša (Nikole Vujčića, Gordana Giričeka, Andrije Žižića i Dalibora Bagarića) za neće igrati za hrvatsku reprezentaciju na predstojećem Europskom košarkaškom prvenstvu u Španjolskoj. Budući da je Nikola Vujčić vrgorske gore list, što on nikad nije tajio, pomislio sam kako bi bilo dobro napisati nekoliko rečenica kojima ću iznijeti svoj stav o toj odluci Nikole Vujčića, zbog čega su vjerojatno biti napadan, jer se ne slažu s stavovima brojnih tzv. domoljuba, tj. ljudi kojima se domoljublje svodi na ljubljenje zastave, dizanje desnice na himnu i mlaćenje svih koji nisu „tvoji“.
Zbog te odluke o neigranju na hrvatske se košarkaše podignula velika hajka, u kojoj su prednjačili neki sportski novinari, a posebno novinar HRT-a Bruno Kovačević. U prošlonedjeljnom dnevniku on je izjavio sljedeće: „…Gospodo košarkaši, zastava je svetinja, a himna je život… tisuće su mladih položili svoj život da bi vi mogli igrati na Hrvatsku!“
Zanima me po čemu je Bruno Kovačević relevantan da uspoređuje košarkaški turnir i ratne strahote npr. Vukovara. Da li je on tijekom svog života bio profesionalni košarkaš, a usto i proživio ratne strahote!? Naravno da nije, i nažalost on promiče običaj, toliko čest u našoj zemlji, da se kliče amblemima i insignijama poput himne, zastave, dresa reprezentacije, a da se pravo domoljublje, tj. odnos prema čovjeku, zanemaruje. Našim se košarkašima još zamjera kako im je Hrvatska sve dala, i kako se od njih očekuje da bar igraju za reprezentaciju. Koja demagogija! Nikoli Vujčiću i njegovim kolegama i drugim uspješnim mladim ljudima Hrvatska nije ništa dala. Hrvatska je samo preuzela zaslugu nakon što su ti ljudi postali uspješni. Nikola Vujčić je počeo od ničega, bez ičije pomoći. Krenuo iz malog grada u bijeli svijet sa neizvjesnom budućnošću i nakon godina krvi, znoja i suza uspio. Ništa on ne duguje Hrvatskoj, ali ona itekako duguje njemu.
Ovdje zamjeram i brojnim vrgorčanima koji su odmah popljuvali Nikolu Vujčića čim je odbio da svira po glazbi Brune Kovačevića i sličnih, a odmah su zaboravili sve njegove uspjehe kojima su klicali prošlih godina. Ljudi moji, svi vi, kao ni ja, nismo ni do koljena Nikoli Vujčiću!!! On je svoje domoljublje dokazao prošlih godina, i kada netko dostigne razinu domoljublja Nikole Vujčiča (djelom a ne riječima), onda će se moći buniti protiv ove njegove odluke.
Četvorica košarkaša su zbog svoje odluke praktički proglašeni izdajnicima, bez obzira što su velike njihove zasluge za hrvatsku košarku. To je nepravedno, a posebno kada dolazi od tzv. sportskih novinara kojima je košarkaški turnir borba za domovinu, a tko igra, zapravo gine za domovinu, a tko ne, zapravo je izdajnik! To je za mene neprihvatljivo, i želim samo poručiti da dajem punu podršku Nikoli Vujčiću i njegovim kolegama. Odluka o neigranju je privatna, i tko sam ja da je preispitujem.
Nikola samo naprijed, ovaj te bloger u potpunosti podržava!!!
Post je objavljen 08.07.2007. u 09:40 sati.