Dragi moji, odoh ja otpočinit malo dušu, od koga i čega nije važno, glavno da se ide. . .Ide nas četiri obitelji na more; nismo još nikad bili svi zajedno i kako će nam biti pitam se, pitam. . . jer neki se od nas vole, a neki se ne podnose. . .bit će svega vjerujem, a naročito onih pogleda koji govore više od riječi. . .Znam koliko god se trudili i koliko god budem držala predavanja prije puta svojoj djeci , da će neke neželjene stvari isplivat na površinu koje smo dosada možda prikrivali. . .Znate kako je kad se živi zajedno; tada se ljudi najbolje upoznaju. . .A prije par dana shvatila sam da moje “ malo dijete „ ( ona je najmlađa u tom društvu ) i nije tako malo, jer s lakoćom gotovo idealno oponaša naše prijatelje; njihove riječi, pokrete ruku i nogu. . .kad bi oni znali. . .a oni svi misle ona je mala. . .
Obratite pozornost na svoju mlađu djecu; ona sve upijaju, a da mi roditelji toga nismo ni svjesni... Gospodin u čije apartmane idemo nahvalio je na sva usta svoj prostor; znate kako to već ide , ne možeš doći do riječi od njegove hvale. . .a da li je zaista tako, baš me zanima. . .Očekujem, gotovo priželjkujem jedan susret. . .da li će se ostvariti, neznam ( pisala sam o njemu ).
Eh tako, ja vam sigurno neću nedostajati, ali zato će meni biti teško, teško bez šetanja po vašim blogovima. . . („ jadna“ smiju mi se moji ). A kad se vratim, slijedi priča s vjerojatno burnog ljetovanja. . .Pozdrav :-)
Post je objavljen 08.07.2007. u 08:51 sati.