nakon jucerasnjeg shoka koji se nastavio danas popodne kad sam se probudila spoznajom da sam neizrecivi objekt mrznje jedne osobe, nakon sto mi je to diglo tlak, razocaralo me u srz mog homo sapiensa, dozivjela sam prosvjetljenje.
a htjela sam na trunku i obrisati ovaj blog (iz nepoznatih i neizdefiniranih razloga)
moj je zivot prekrasan. mukotrpnim radom na sebi dospjela sam do razine kada se osjecam sretnom jer smatram da drzim njegove konce u rukama. ponosn sam na svoju dobru volju u nosenju s mojim teskim i zjebnim krakterom. ponosna sam i na to sto sam naucila voljeti sebe. ponosna sam sto mogu voljeti druge. ponosna sam sto ne mrzim one koji su mi nanijeli zlo. ponosna sam sto sam uspjela zauzdati svoju eksplozivnu narav u vanjskom svijetu (ne na blogu pobogu), tj. svesti je na mjeru koja je prihvatljiva i dostojanstvena. ponosna sam sto razumijem svijet oko sebe svakim danom sve bolje i bolje.
svijet je velik i prekrasan. zivot je igra u kojoj pobjedjujem.
ja sam carica i vladarica svog zivota.
razumijem da je mrznja izraz nemoci koji me ne dotice.
ja sam kao voda.
prelijevam se preko kamencica, bujam pred preprekama, prevaljujem brane, pronalazim uvijek put.
uvijek sam na putu svome moru.
i jedva cekam da dodje moj suncem opaljeni mornar da se posteno kresnemo.
pa da napokon zavristim za nesto sto vrijedi!
Post je objavljen 08.07.2007. u 02:53 sati.