Opet galama u stubištu. Da, njegov je to odvratni glas. Djeca prikovaše svoje ustrašene okice za njeno lice. Kao da su zazivali: " Spasi nas , mama!"
Razmišljala je ona o tome, ali kako će otac i majka gledati u oči susjedima u selu. Sramota je to. Ta, crkveno su vjenčani.
Kao da nogom otvori vrata, nahrupi u hodnik njegovo pijano tijelo, a propuh nanese smrad alkohola iz njegovih usta prema njima. On samo prođe u kuhinju, uze veliki nož, podiže ga u zrak i viknu:
"U sobu! Svi!"
"Smiri se, čovječe, daj da te izujem pa lezi. Umoran si. Pusti djecu, što si tu ona učinila!" - pokušala je zaštiti djecu. Ovaj put je pretjerao, ta znala je ona, bila je plaća.
"Šuti, kurvo, miči se! I ti s njima! U sobu!" - urlao je, a ona je u zemlju propadala zbog susjeda.
Utjerao ih je u sobu kao što čoban utjera ovce u tor kad ih vrati s ispaše. Zabio je nož u vrata druge sobe, omotao ga užetom, njih zatvorio, zabio i drugi nož u ta vrata i nategao uže.
"Samo probajte izać' !"- vikao je, a djeca su se svila oko nje.
Upalio je radio i pojačao ton iako je bilo već blizu pola noći, a ona se stidjela susjeda.Tihu noć parao je sramotan nered iz njene kuće. Govorile su joj susjede da je luda što ga trpi, da će ostati trag na djeci, a ona je samo šutjela i znala-ako njoj pukne pred očima, nikakva sramota, roditelji, rodbina neće ju vratiti u taj pakao. Ali, kud je mogla poći. Teško se živjelo, kirije su skupe, djeca mala i svi idu u školu.
Pospali su oko nje svijeni kao ptići, a onda se jedno promeškolji i reče:
"Mama, hoću piškiti!"
"Ah, dijete drago, ne možemo izaći, što ću s tobom!" - reče okrećući se po sobi tražeći nešto pogodno.Ugleda veliki ručnik za plažu u plastičnoj vrećici i reče:
"Hajde, slobodno piški u to. Pa će mama objesiti kroz prozor da nam ne smrdi do ujutro!"
Ukočila se cijelu noć pridržavajući djecu oko sebe i oka nije sklopila. Slušala ga je kako kao životinja hrče, krklja, bunca i viče. U mislima mu je ulazila u sobu i tukla glavu, tukla, dok mu ne bi nestalo te odvratne njuške pijanice. Mrzila ga je. Gadilo joj se pomisliti da ga gleda i da trpi više ijedan tren.
Kad je svanulo, dozivala ga je tiho prislonivši usne uz štok vrata, da ju ne čuju susjedi. Odjednom začu škljocaj i ništa više. Uhvatila je za šteku i provirila. Stajao je raskoračen nad školjkom u toaletu i pišao kao konj. Jedva se suzdržala da ga ne zvekne u glavu i zatvori vrata, ali morala je biti razumna. Potisnula je bijes i razmišljala:
"Nikad više nećeš zanoćiti s ovom dječicom, kretenu pijani!"
On se bauljajući vrati na kauč koji je smrdio po mokraći i vidjela je mokre fleke po njegovim hlačama. Obgrlio je jastuk, prdnuo kao konj i u isti tren zahrkao. Pritvorila je vrata sobe i izašla iz stana.
Čula je bila za jedan napušten stan, nitko nije živio tu. Morala je za početak tako, dok ne stane na noge. Sad nema za kiriju. Čak ni za kruh. On je sve popio. Svratila je po sestru i odmah su ponijele dvije deke i stolić. Znala je da može računati na sestru. Odavno ona njoj već govori da ode od njega.
Već nakon par dana imali su ono osnovno, a direktor u firmi je obećao da će poraditi na tomu.
Kad je pijanac shvatio da se ona ne šali, počeo je sačekivati maloga poslije škole i prijetiti mu da će ih sve pobiti ako se ne vrate, a jadno dijete treslo se kao prut trčeći u njen ured na posao.
"Još jednom dođi u moju firmu, vrelom ću te vodom zaliti ako te ugledam!" - rekla mu je, a on se kao hijena podvijena repa odvukao bez riječi.
****
Svi su diplomirali, donose svoj kruh kući, planiraju svadbe i kupovinu stanova na kredit, a njoj još uvijek nije dodijala ta besprijekorna tišina njenog vlastitog doma.
Post je objavljen 08.07.2007. u 21:21 sati.