Alija Izetbegović, predsjednik BiH i zapovjednik Armije BiH, u Podcrkavlju 5. listopada 1992. (oko 22 sata) nakon sastanka s predstavnicima Kriznog štaba Slav. Broda:
ALIJA IZETBEGOVIĆ: - Trebao sam davno prije doći u Slav. Brod i Bos. Brod. Odavno sam smatrao da trebam doći, ta mi se prilika tek sada ukazala, da obiđem ratišta i jedno i drugo s jedne i druge obale Save. To su dva povezana ratišta na koje mi i sada formalno gledamo. Došao sam vidimo što se može ovdje učiniti i sa stanovišta vojnog i naravno potreba naroda tih ljudi. Ja sam malo zakasnio jer …. Krivo malo procijenio, kiša nas je pratila putem. Nisam najbolje obaviješten jer sam u stalnom putovanju ali ja mislim da su kontranapadima zabilježeni koliko sam čuo, izvanredni uspjesi. Uništena je materijalna tehnika na onoj strani što bi mogao da bude uvod u jedne bolje dane na ovom dijelu ratišta. Ja se barem nadam.
Došao sam izgleda u jednom vrlo dramatičnom trenutku. Situacija može bit teška , daleko od toga da je beznadežna, postoji razlika situacija koja trenutno vlada u Orašju, Brčkom i B. Brodu. Teška je situacija u B. Brodu koliko sam mogao da razumijem. Radi se o silovitim napadima agresora na grad i pokušaj da eliminira ovu veoma važni poziciju branitelja. Ja sam se u ovom razgovoru koji je trajao skoro preko tri sata dobro obavijestio o stanju na ratištima duž Save. Utvrdili smo i mjere koje moramo hitno preduzeti ovdje i koje ćemo preduzeti baš bez odlaganja da bi se suočili sa situacijom. Posebno sam potresen o teškom položaju izbjeglica koje su da danas prešle u Slav. Brod jer su neka sela muslimanska i hrvatska sela pala u ruke agresora tamo, tako da je stanovništvo moralo da bježi. Situacija je također vrlo teška, ove vlasti u Slav. Brodu čine sve što mogu da im pomognu i da ih smjeste mada su skoro pred nerješivim zadatkom jer je Slav. Brod pun izbjeglica, sada dolazi novih par hiljada ljudi . Jednom riječju čini mi se da sam došao u pravi trenutak da koliko možemo zajedničkim naporima zaustavimo negativan razvoj stvari. Vratit ću se sutra u Zagreb da pokušam s hrvatskim rukovodstvo vidjeti što bi moglo zajednički preduzeti da se ova situacija i u pogledu vojnom i u pogledu izbjeglica poduzmemo odgovarajuće mjere.
Uvijek sam smatrao da je (B. Posavina) jedno od najvažnijih ratišta, znate. Nikada u tom pogledu nisam bio u sumnjiv. Ovo je, kako reče plastično jedan od sugovornika, mi se borimo za vertikalu u BIH, a agresor za vertikalu. Nama je sada na neki način biti ili ne biti . Možda je to prejaka riječ, ali u svakom slučaju jedno od važnih pitanja je da ponovo povežemo dolinu rijeke Bosne. To je za nas od presudnog značaja. Posebno za nas značaj ima Brčko, u ovome svemu Brčaci se kao što znate bore ali mi nikad nismo osporavali važnost ovoga… (nerazumljiva riječ-op-a). Znate, drugo je pitanje koliko smo i sami, nalazeći se u jednoj velikoj stisci tamo, koliko smo mogli pomoći ovdje. Mislim da u tom pogledu dolaze bolji dani i da ćemo moći nešto više učiniti kao država BIH za ovo ratište i da će brzo i pokazati. Nadam se.
Potrebno je da se u ovom momentu, možda kritičnom trenutku, neophodna suradnja država BIH i Hrvatske i muslimansko-hrvatskog naroda da se na najbolji način suoči sa situacijom. Prije svega upućujem zahvalnost ovdje vlastima i građanima Slav. Broda koji su jako mnogo pomogli ljudima koji su suočeni sa agresijom prešli vama na ovu stranu upućujem apel svima, prije svega muslimanima i Hrvatima na ovom dijelu BIH i Hrvatske da budemo složni i da se zajednički suprotstavimo jednoj brutalnoj agresiji s kojom smo suočeni.
Samo 24 sata kasnije, 6. listopada 1992. i službeno je objavljeno kako je Bosanski Brod pao u srpske ruke, a time i najveći dio Bosanske Posavine.
Post je objavljen 08.07.2007. u 00:11 sati.