hmmm.... da. u kurcu sam. i to velikom... jednostavno nisam te sreće. dvolična sam. ne znam što osjećam. mislim da su sve one "ljubavi" jednostavno bile varka .... samo da prekriju njega. da ga zaboravim. ali sve se je opet vratilo i tu je...jer ja ga volim. ja neam riječi kojima bi mogla opisat svoju ljubav. mislim da neki znaju a neki ne o kom je riječ.. no nije ni bitno. ovo sve pišem samo kako bi sebi olakšala dušu. da mi bude lakše. iako je to isto sama varka i zavaravam se s tim jer znam da neću dovijeka imat blog i da neću dovijeka moć pisat postove. ja ne kužim zašto ljubav uopće postoji. čitala sam u nekim novinama. natpis: KAKO IZLJEČITI SLOMLJENO SRCE? i ja gledam. tisuću mogućnosti. naći drugog,plakati,izlaziti... a nema boriti se za svoje osjećaje. jadno. mislim ja sam osoba kja ne odstaje. i uglavno mkad nešto zacrtam u glavi to i napravim i dobijem al ljubav je nešto drugo... rijetki su oni koji će se nać... koji će shvatit da fakat jedno drugog vole. odma ispočetka. prvo jedan mora popustit... a zatim se stvara ljubav i osjećaji koji se na kraju rasprsnu na tisuće komadića i nestaju. i na kraju dođete na to da se s tom osobom više ne pozdravljate,izbjegavate se... mislim ne znam.... bilo mi je ok kad ga nisam vidjela. kad nisam izlazila,kad ga nisam sretala. i onda ... počela sam ga viđat... i shvatila da još nešt osjećam prema njemu. da ga volim. moj život nema smisla. lakše bi mi bilo da ga nisam upoznala,da nismo bil iskupa..... ovo ljeto bi mi prolazilo super....i sve bi bilo 5 .... nije mi žao što sam ga upoznala. i nije mi žao što sam nešto imala s njime. jer to će uvijek biti u mojoj glavi i svega ću se sjećati jer je on mene obilježio sa jedno mstavri koju ja nikad neću zaboraviti i po kojoj ću ga pamtit cijeli život. znam to.... i ne znaju svi o ćem se radi.... ali oni koji trebaju znat znaju. živim za trenutak kad ću ga vidjet. samo zato da ga vidim. pa makar i u zagrljaju druge. sretna sam jer ga viđam. i što uopće imam tu mogućnost. ne mogu si pomoć... kad volim onda volim. i to je to.... i ne zaboravljam brzo.... i počinjem polako vjerovati u ono da je samo jedna ljubav prava.... i da se samo jednom voli... jednom kad sam bila u brlićima.... bea je nosila majicu ljubav je prvi poljubac. gledala sam u to... u taj natpis i razmišljala.... moguće da je sitina.... jer sve što je prvo je posebno... i neotkriveno.... i jedva čekaš da saznaš nešto novo. ja stavrno nisam sretna bez njega i moj život stavrno nema smisla.kao da uopće ne živim. živim u nadi... svaki dan mislim samo na njega. i samo mi je teže. a on to ne shvaća.... neću pričat o njegovim osjećajima. jer neam smisla. on će možda ovo pročitati. i možda će shvatiti da se radi o njemu. jer ja neam drugog načina da mu ovo kažem. iako on ovo sve zna. osim jedne pojedinosti...... koja ..ma joj ... ljudi ne znam više. ne mogu..... tu plačem... kao da će ki suze pomoći. kao da .... ma ne znam... volim ga. i nea mi pomoći. osobo kojoj je posvećen ovaj post volim te i puno mi značiš i sve bi dala da smo opet skupa!!! recite mu da ga volim..... i volim i sve vas. i sve one koji su me hrabrili i bili mi potpora.... i tješili me da nije jedini. jer za mene je. puno fala tei jer me je stavrno danas trpila i... ma ne znam. puno ti hvala. lana tebi sretan rođenadan i želim ti da ti se sve želje ostvare i da ti ljubav cvate i sve naj. i da. fala bei. i veliki pozdrav dudi i dori i eve i kanižajki i stelli i grgićki i tanji i reni......... ma svima ljudi... sve vas puno volim. kao i njega.............. samo njega puno više i puno drugačijom ljubavi..... onom neuzvraćenom.
Post je objavljen 07.07.2007. u 23:18 sati.