Kucao joj i biološki i onaj sat ljepote! Plašila se svojih bora, a bo'me i prvih bijelih na sljepoočnicama. Tješila se bratovom dječicom, kupovala im sve ono što bi tako rado svojoj rođenoj djeci. Uvijek je bila prepoznatljiva i sedamdesetih i ovih dvijetisućitih....bila je nepopravljiva rokerica s bijelom jež-frizurom. Vodila je seks i u toaletu kafića i pijana i trijezna, i kada je imala ciklus i kad je imala upale. Mislila je da je to još uvijek hipi- vrijeme i da je bolje voditi ljubav nego rat. Ali, momci se promijenili. Ima seksa na sve strane, prije su to cure manje davale. Sad oni postali umišljeni, probirljivi, a i njoj se trbuh objesio i sise olabavile. Nije mogla protiv sebe. Gadila se sebi noću kada se u kupatilu u sitne sate gledala u ogledalo po povratku iz tih ogavnih noći, tražeći svog "dječaka". Gadili su joj se oni viseći podočnjaci, one bore i koža koja je izgubila svježinu. Mrljala bi rukama maskaru i pravila nakazu od sebe, a onda plakala i umivala lice suzama.
Jedne večeri upoznaše ju s njim i učini joj se da je pronašla svog "dječaka". On je bio mlađi samo dvije godine, ali tako rumen, glatke kože lica i prekrasnih usana.Odmah je poželjela svoje usne utisnuti u njegove i ne probuditi se nikada. Nikada se nije tako osjećala. Imala je pun trbuh leptirića i noćima se prevrtala u postelji. Živjela je za večernje sate kada bi hrlila u stari grad i znala da je on tamo. Ali, on nije želio seks. Čak nikada nije učinio neku gestu što bi nagovještavala odlazak u mračnu stranu dvorišta kafića ili u toalet, što je bilo normalno kada se dvoje napali. Pričala je svima o svom "dječaku" i da su u vezi, samo zato što su svako veče sjedili na istim stolicama za šankom.
"Nisi valjda peder!" - šapnula mu je nagnuvši se do njegovog uha.
"Nisam. Pogledaj!" - i uhvati ju za ruku, koju stavi sebi među noge.
Brecnula se dodirnuvši ga i pomisli:
"Jao, koliki je!"
Ali, sve ostade na tomu. On i dalje glumio "diška"- kako su ga zvali od milja. Muški dio društva ga je posebno volio i govorili su da je šteta što on nije negdje direktor.
Dolazila je u salon i pričala prijateljicama o svom "dječaku", a one su sve okretale na "zez" pa ju pitale:
"Pa, bi li išta?"
"Ama, ništa, tvrd orah, a ja vam drage moje gorim k'o požar u Grčkoj!"
Bila je predizborna kampanja i jednoj od njih obećala je da će iskoristi njegovo poznatstvo i gurnuti ju u komisiju jer su se dobijali neki novci za to. Otišle su zajedno na sastanak, a ona ga je gutala očima. Nije se mogla naupijati te njegove svježe rumene kože lica i čvrstoga tijela. Što ga je više gledala činilo joj se da se njena koža oteže kao žvaka.
Po svršetku sastanka upoznala ih je i kao grom ju je posjekao pogled koji je bljesnuo između njih. Nije sebi smjela priznati da se u taj tren nešto dogodilo. Bilo je to kao lagani potres iza kojeg su najavljivali katastrofu. Pokušavala je sebi reći da joj se samo učinilo.
A onda njega nije bilo s vremena na vrijeme na njegovoj stolici, a i ona se nekako promijenila prema njoj. Pokušavala je razotkriti umišljenu urotu protiv nje, ali nije joj pošlo od ruke. Nitko nije ozbiljno shvaćao to što je ona svima pričala da su u vezi, da je on njen "dječak". Osjećala je da su njihovi pogledi čudni, da joj prešućuju ono između redova, ali nije mogla nazad. On je bio njen "dječak", ona je morala posjedovati to rumeno lice i njegove usne. Razdirala ju je bol pri pomisli da negdje miluje njene grudi, da njene ruke prebiru po njegovom tijelu...Zamišljala je kako ih nalazi i čupa ju za kosu, a njega ima samo za sebe, zarobi ga da bi ispunjavala svaku njegovu želju. Što je više kidisavala u svojim mislima razdvojiti njihova tijela u glavi joj je više zujalo, kosu bi sebi čupala. Rukama je trljala sljepoočnice i nije tu buku mogla podnijeti. Pa i kada je istrčala iz kafića, jer je muzika bila preglasna, nije prestajalo zujati.
"Plivati, u rijeci plivati, ohladiti...vrelo mi je ovo u glavi...!" - čula je neke glasove i popela se na ogradu. Rijeka je djelovala kao spas, njeni vrtlozi su izgledali kao ventilatori i znala je ako uskoči, sve će opet biti dobro. Opet će on sjediti na stolici pored nje, uzet će ju za ruku i zavući u svoj džep...A on! Eno ga, dole, maše joj. Hvala Bogu nije s njom. Mahnula mu je, doviknula:
"Hvala Bogu da si tu, mislila sam da ću poludjeti!" - i odskočila s ograde.
Vrtlozi divlje ledene rijeke obuhvatiše njeno tijelo, povukoše ga prema dolje na oštre hridi, a njoj se činilo da se njegove snažne ruke svijaju oko njenoga tijela. Bila je tako sretna, uzvraćala mu grleći ledenu vodu, dok joj od sretnih uzdaha ne nestade zraka.
Post je objavljen 10.07.2007. u 23:59 sati.