1. Zlato i dijamanti.
Alfred Nobel je izumio dinamit, Mihail Kalašnjikov je izumio kalašnjikov, Helenio Herrera catenaccio. Tonči Huljić je izmislio svoje hitove, Siniša Cmrk Turbo limach show, a ne mogu se baš točno sjetit tko je izmislio vrtne patuljke. Ima i drugih sličnih izumitelja, a svima im je zajedničko da su morali uložit (ili bi trebali) značajan trud ne bi li ublažili posljedice svojih izuma.
Onda, imate i kategoriju dosjetitelja. Netko se dosjetio naselit mungose na Mljet. Drugi se dosjetio naselit veprove na Cres. Treći se dosjetio izgurat A. Vrdoljaka za člana MOO. Aralica se dosjetio romana s ključem kao lijeka za sve što ga muči (uzalud). Nanbudo institut se dosjetio divne kombinacije sporta, humanosti i biznisa. Mašte našem čovjeku ne manjka.
Tako je i HDZ izumio prije 15-tak godina upotrebu obavještajnih službi u dnevnopolitičke svrhe. Nije baš izumio; više je to bio kao neki plagijat, ali HDZ je to dotjerao, razradio, usavršio i patentirao. Preplavio sve medije, kontaminirao javni život i cinično te podrugljivo pokazao kako se zamišlja uloga javnosti u kontroli državnih i javnih poslova.
U 90-ima bi nas mediji svako toliko izvijestili o bar jednom skandalu bez premca i presedana: nekad se radilo o uništavanju kakve tvornice, nekad o krađi nekog turističkog kompleksa, a ponekad samo o trgovini naftom i kukuruzom s Karadžićem i Martićem. Bilo je to vrijeme kad su Globus, Nacional, Moja istina, Story, Moja kupaonica i uopće svaka tiskovina koja drži do sebe bar jednom mjesečno objavile priču zbog koje bi u svakoj normalnoj zemlji zatvori i sudovi trebali uvesti smjenski rad. Jer ako bi to sve te objavljene spletke, pljačke i izdaje bile istinite, u zatvorima bi se stvarno trebao tražiti krevet više. Ako ne, opet isto: za tako teške klevete u zatvorima bi trebali pozavršavati ne samo novinari i urednici, nego i prodavači na kioscima. A kad tamo, … 0:0.
Jer, naravno, otupili smo i rezignirali. Na svaki stvarni zločin, HDZ-ovi bi moguli smjesta izmislili i u medije plasirali dva izmišljena, još vještija, i još zanimljivija. Pa se ti sad snađi. Shvati tko tu koga i koliko i kako. Sve je postalo moguće, nesigurno i relativno. Pa su tako i stvarni zločini postali upitni, a počinitelji su možda bili žrtve ili obratno. Sve se pretvorilo u živo blato i močvaru.
Sve su nam to priuštili HDZ-ovi špijuni, spletkaroši, provokatori i mutikaše.. Više nisi mogao ni kiosk orobit onako obično, s ciglom. A ne; to bi tajne službe sve lijepo filtrirale i romansirale, jer se nikad ne zna čemu bi to moglo poslužit. Iza bačene cigle na kiosk odmah bi se postrojili Manolić, Boljkovac, Pašalić, Pukanić, Carl Bildt, POA, SOA, Kutle, Petrač, F. Tuđman, M. Tuđman, Granić, Sanader, a onda redom svi investigativni novinari, urednici i medijski spindoktori i sva boktepitaj i božesačuvaj ekipa. Tajne službe i špijuni su igrali sicilijanku s cijelom državom.
E, pa evo vam sad premijeru i HDZ-o! Sad se izvolite nositi s Frankensteinom koga ste stvorili. Naravno da je bajka o 20 t zlata koje je Sanader tobože sklonio na Djevičanske otoke čista laž. Naravno da je to jadno. Jadno je i kako neki oporbenjaci hrle poentirati na tako jadnoj optužbi pa traže istragu o zlatu. U pravu je Sanader kad kaže da je sve to samo blato i močvara. Jedino, mogao je premijer nas pitati, pa bi mu mi to rekli već prije 10 godina, da ne živi brižan u neznanju.
A kad već traži savjet i zaštitu od oporbe i od javnosti, onda evo.
Zaista je glupo mislit da je premijer ukrao 20 t zlata. To je veliki štrapac, 20 tona je 20 tona, a i ne vrijedi bogznašto i može se i efikasnije, a s manjim rizikom. Jasno je da je priča o zlatu izmišljena. Možda ima veze s krađom dijamanata iz MORH-a, možda i ne.
Jedini je problem ako je ova storija o zlatu samo opomena. Kao ono kad ti mafija priredi samo nježnu eksploziju, samo malčice kad ti skrše štosdemfer. Tek tolko da razmisliš. I da shvatiš da se moraš nosit sa svojim izumom i domišljajem. Neki suživot organizirat.
2. Na čemu si ti?
Lance Armstrong, Jan Ulrich, Floyd Landis, Bjorne Riis, Marco Pantani, Ivan Basso, Alessandro Petacchi i bezbrojni drugi danas nisu bili na startu najslavnije biciklističke utrke na svijetu, Tour de France. Neki su penzionirani, neki kažnjeni, neki odustali, neki više nisu ni među nama, a svi krivi, ili barem totalno sumnjivi.
Kako više čovjek može imat veselja za Tour de France? Svi heroji su drogirani, svi su varali, sve je prijevara. Bit će da su Jinxi za njih napisali "Na čemu si ti?". Od spektakularne trke ostalo je stvarno samo živo blato.
Ja se samo nadam da Indurain i Merckx nisu bili na nekim bombončićima. Što je bez veze, jer je vrlo vjerojatno da su bili.
Ne znam jeste li ikad gledali neku "pravu" etapu Toura. Ono kad imaju za prijeći 350 km, svladat 4 vrha 1. kategorije, (vrhove niže kategorije kao nitko ni ne broji) a onda na kraju popet se na Alpe d'Huez. To je okrutno i, zapravo, neostvarivo. Osobito je neostvarivo ako takvu zadaću imaju dan za danom kad Tour dođe u Alpe ili u Pirineje. Prije dvije godine kad je Armstrong zadnji put pobijedio, čak se vozio i kronometar na Alpe d'Huez. To je perverzno kao što je cijela kompozicija utrke postala perverzna. Pa je onda doping (kojeg bi i ionako bilo) ko dobrojutro i dobardan. Svima, ne samo šampionima. Iz godine u godinu Tour je postajao sve teži i sve kompliciraniji, sve nestvarniji. Pa se sad svi kao čude otkud je doping toliko raširen među biciklistima.
Doping u sportu je vrlo vrlo komplicirana priča. Nećemo je ovdje razriješit. ali mi se čini da bi s biciklistima puno lakše bilo kad bi se Tour resetirao i sveo u normalne okvire – nekako po ljudskoj, umjesto nadljudskoj mjeri. U prijevodu bi to značilo da se ne očekuje svladati 8 uspona u jednom danu i tako 8 dana u tjednu. Pa onda kad bi se osmislila razumna trasa, onda bi se valjda borba protiv dopinga mogla otpočeti na zdravim osnovama. Do tada, vozit će se po blatu.
Post je objavljen 07.07.2007. u 23:19 sati.