više zbilja nemam što za reći samo da je ovo sve tvoj gubitak.samo sam ti htio dati nešto vrijedno,nešto vječno.da to bi bio teret na mojim leđima,ali bi ga sa zadovoljstvom i sa osmijehom na licu nosio.sada ne vidiš što gubiš i žao mi je što su moje iduće riječi tako teške no vidio sam tvoje rođenje,tvoj život i tvoj kraj.ja vidim da češ na kraju ostati sama ako mi ne pružiš ruku.ja nedajem milostinju već suosjećanje,ne žalim te,već volim te i nebi dopustio da netko koga volim umre sam.zatočen negdje ili pak smrznut u snijegu.bez igdje ikoga.to je tvoj izbor i ja ga moram poštivati iako mi je to strašno teško,a ti cijelu situaciju otežavaš još više.
Post je objavljen 07.07.2007. u 20:47 sati.