u vlažnim odajama mračnog podruma
budi se princ tame, čuvar besmrtnosti,
pokvarena uma i noćnog druma
iz očiju mu krvavih kao rana
ukletost rosi što ju suše prsti dana
dostojanstven i jak poput mramora,
poput glasnog urlika usred uličnog žamora
ženskim čarima uvijek žudiš,
suludim zovom iz mitske provalije
svake noći slatke snove budiš
glasom otrovnim kao zle kemikalije
i uporno kosti djevičanskog straha glođeš
svaki put kad mislima njenim
kao tajanstveni putnik prođeš
čak i sjene drhte pred tobom
i trunka svjetlosti željna noći
oprezno šapuće hladnim svodom
razjarenim bludom zjene ti svjetle
nad grudima užarenijim od pakla
nad proljetnom nevinošću krhkijom od stakla
što su je suhe godine učmalom molitvom stekle
krik ženski rasparao je mir tišine
snagom tkalje nesretne zbog lušeg ruha
crveni se postelja
pod kistom unakažena duha
oštri zubi zarili se u mlado meso
mazna putenost nažalost gubi se smrću
duboko pod zemlju vrag je plod odneso
na graciozni leš čete crva nasrću
Post je objavljen 07.07.2007. u 18:15 sati.