prije no što nebo ode na sprovod očima poljubi sunce
i podigni svoju sjenu
pronađi me, čekam te izvan vremena,
na mjestu okruženom crvenom šumom,
na mjestu gdje bogovi šapuću kroz krošnje
a zaleđeni slapovi blješte pred ulazom u utrobu zemlje..
tamo ću biti ponovo začet..
drevne kapi pokazat će mi put od prapočetka do danas...
počinje reinkarnacija uma koji je čvrsto zaspao...
tiho se šuljam da ga ne probudim...
ostavljam samog sebe..
moje tijelo više nema svrhu..slobodno ga pojedi..
vidim svoju majku kako vodi ljubav..
čujem dječji plač...
pričam s Isusom Kristom
dobivam stigme od bolova...
gledam ptice s ljudskim glavama..
evolucija nam krade krila...
tonem sve dublje kroz mekano more..
zatvoren vrištim u školjci...
naglo se vraćam gledajući tvoje vjerno lice...
ovaj planet i vrijeme opet nas ljubomorno čuvaju
Post je objavljen 07.07.2007. u 18:07 sati.