Već sam sama sebi smiješna. Gotovo je. Opet. Još jedna u nizu mojih avantura (u kojima sam uglavnom tražila ono nešto što žene uvijek žele) završila je kratko, oštro i zapravo glupo.
Stanko me eto, već treći put za redom, u roku od tri godine BACIO U VJETAR, (zamisli da nekog u vožnji samo baciš kroz prozor poput omota od čokoladice). Ja sam bila baš u vožnji. Vozila sam se sedmim nebom i sanjala njegove prokleto savršene ruke u svojoj tanahnoj kosi. Vozila sam se i na njemu i bilo je baš zabavno. Onda mi je rekao da zatvorim prozore od auta jer kiša pada. Nagnula sam se. Na kraju me, nakon svega toga bacio kroz prozor. Zar to nije ironično?
Njemu se neda. Ma što ti se neda budalo? Letjeti sedmim nebom ? Hey dude ,take a ride with me, that's all I want!
Ali nije on tako loš (govno mi je reklo da nije problem u meni nego u njemu).
Sva sam se raznježnila.SAD MI JE ODMAH LAKŠE KAD KAŽE DA JE ZAPRAVO U NJEMU PROBLEM----> NE!!! Koji ofucani klišej.
Why does he make me cry?
Post je objavljen 07.07.2007. u 16:26 sati.