Marketing
Tišina
I tako i bolji prijatelji okrenu leda svima nama...
Sve se pocelo svoditi na price iza leda,
a nicemu nas to ne vodi...
Izgubile su nas...
Ali mi se nismo predale.
Umjesto divljakuša nastale su AUGUSTUM CRANIUM,
što znaći sveta lubanja!
Već dugo ne pišem.
Već dugo ne samo ne pišem, jedva i sanjam...
Možda se sutra probudim za sebe,
i ponovo proslijedim svojim vlastitim postojanjem.
Osjećam tugu, ali samo na jedan mali bljesak!
Je li mi glava plastična ili ja samo ne znam razmisljati?
Mrzim šutljivost... I kao dijete bojala sam je se...
Kod mene se nikad nije sutalo,
nije se smjelo!
Osjecala sam se puno sigurnije kada bih sama pricala ili s nekim.
Razmišljam o nekim svojim životima prije...
I kako bi bilo da iz svakog mogu izvuči ono nešto glavno
i sve strpati u jedan savrešeni život.
I sve ono što ti treba baš onda kada ti se ruši sve pod nogama.
Ostao bi ti kao jedini mali, kojega ne bi mijenjala...
Jer uistinu od toga nema koristi.
I nastavili bi svaku večer naše snove nadovezivati, hodajući polaganim korakom Stradunom,
držeći spojene naše, pomalo znojne dlanove, i ispuštati velika crvena srca da pršte oko nas!
Osjećaj zaljubljenosti odvelo me do sedmog neba,
gdje nema granica, i sve se čini lijepo!
...Naš slatki život ispunjen brigama o bezbrižnosti...
Puna mi je glava, osjećam slatki ne tako tajni umor na koži.
Ruke su mi se osušile...
Od dugog ne pričanja usne su mi zgrbljene ko bakina koža,
a unutar njih male smrdljive stanice se poigravaju lovice!
Ponovno je oko mene neizbježna tišina.
Post je objavljen 07.07.2007. u 14:53 sati.