danas moja prva ljubav staje pred oltar.
S jednom curom, još malo ženom, s kojom će, nadam se, provesti cijeli život.
Bilo je to svemirima daleko kad sam mislila da bum ja ta.
Možda nisam mislila, možda sam se nadala, ne sjećam se.
Uglavnom, čudno je kako se možeš uljuljati u stanje stvari
i onda te život prodrma, ko da ispadneš iz one ležaljke kaj se razapne između dva drveta.
I misliš si da si potrgal sve kosti i da nikad više nebuš ustal sam, a kamoli opet uljuljkal se u ležaljku.
Al s vremenom se sve promijeni...
I skužiš da uvijek ide nabolje, samo nekad to bude sporo.
I tak se on danas ženi.
Želim mu...
malo je reći sreću.
ostaje ona tajna veza duša, vječito negdje u zraku između nas, taman da mogu zatvoriti oči i preliti iz svojeg srca sve lijepo što želim da mu se dogodi.
I da to lijepo nema rok trajanja.
S., sretan ti dan vjenčanja!
Post je objavljen 07.07.2007. u 15:14 sati.