Marketing
Sve bi seke ljubile mornare...
Evo mene iz daleka svijeta! Bilo nam je predobro i ja bi još mogla ostati. Ali da počnem iz početka...
Kretalo se u 10 navečer i bus je kasnil. Ali eto, greška je bila na početku, da se ne bi ponovila kasnije. Prvo deset minuta, pa pol sata, pa dva sata, i na kraju smo krenuli u pol 2. Već su i policajci došli vidjeti kaj mi svi tam pred hotelom stojimo po noći. U ta 3-4 sata neki su se smrzli i prehladili, neki ogladnili i pojeli putne sendviče, neki su se napili, neki na živce oboljeli. A zašto je bus kasnio? Valjda zbog popravaka na klimi, očito jer je klima tolko radila da smo se u busu pokrivali s vesticama i trenirkicama. Zbog tog kašnjenja ne stigosmo u San Marino, ali glavno da smo došli na vrijeme na brod. Vozasmo se Italijom. Lepo je tam. Sve je ko po špagi složeno, samo kaj baš nemaju neku plažu. To vam je cesta, gorice, kuruza, more. Skupo je u talijanskim dućanima, ali u Grčkim nije.
Ovako je izgledalo isplovljavanje iz Ankone:
Dođosmo na brod. Na brodu je poprilično besno: smešne kabinice, vani bazenčić, a vjetar puše. U Grčkoj je bilo odlično. Profesori su bili isto odlični, a i mi isto. Niko nije delal probleme, ko se napil, njega smo malo pripazili da se ne ubije ili kome drugome ne naudi.
Evo i romantičnog zalaska sunca na brodu:
Prva noć poslje broda je bila u Kalambaki. To je malo mjesto ispod kamenog čuda zvanog Meteora. Na tom kamenju su samostani i ja sam baš bila u sobi u hotelu s pogledom na Meteore. Zer šn !!!
Pogledajte (ova sljika je sljikana baš na Meteorama, pogled s hotelskog balkona je ipak malo drugačiji):
Vidjesmo raznog kamenja. Meni osobno se najviše svidje ovaj kamenčić zvan Pupak svijeta:
A sad malo o Grcima. Općenito u Grčkoj na ulici možete sresti većinom muškarce. Grkinje su doma ili na poslu, ali rjetko koja se šeće. I onda ti muži sjede pred bircom i puštaju nokt na malom prstu pa se okreću za nama i viču: " Very good ! " 
Ali stvarno su pretjerano naporni. Išla sam u jedan restoran jest grčku salatu. Dečko je složil salate sjel s prijateljem na šank i gledal nas kak jedemo, a kad smo plaćale, prijatelj nas priupitaše: " Do you leave today? "
A oni kaj rade na štandu te s ceste vuku da probaš neku majcu ili narukvicu, a ak nekaj kupiš i dođeš opet...Tak je kupila majcu i došla opet. E, deda je procval dok me videl. Taj put sam kupila kipić od onog bacača diska (frizbija). Deda je to snizil s 9 na 3,5 eura, zamotal u novine, salotejp, pa del u zlatnu vrećicu i još sam dobila gratis razglednicu i rukoval se s menom.
Osim tih dedeka, zatvorenih žena i dugonoktnih muževa, u Grčkoj ima mnogo lijepih mladića s kljukastim nosevima koji im odlično stoje. Najbolje smo vidli na Plaki-turskom djelu Atene, kad smo bili u restoranu s tradicionalnim Grčkim programom koji uključuje hranu 
, plesače, pjevače. Vidjeli smo krasne plesače syrtakija, baku koja svira bas gitaru i bilo je fenomenalno. kad smo izašli iz tog restorana, sretosmo nekog crnca koji prodavaše ruže. A kako nismo željeli kupiti, čul je da smo Hrvati i počel urati: "Sisa, pizda, kuraNc". E, da mi je znati ko ga je to naučil !!!
Plesači:
Baka s basom:
U Ateni smo imali bazen na krovu hotela. To je bilo jako dobro. Noćni život u Ateni?? Bila je subota, ali nismo uspjeli naći neko mjesto, slučajno smo ušli u podzemnu garažu, a naši dječaci su "morali" trčati po pokretnim stepenicam u suprotnom smjeru pa nas policajac istjeraše.
Šou na stepenicama:
Noćni život(???) - ko djeca s kolodvora Zoo:
Zadnje odredište prije povratka brodom je bio Tolo. To je mali grad, mjesto zapravo na obali Egejskog mora u kojem se okupasmo, jer je bilo toplo, a plaža pješćana. Na plaži se bilo i po noći, a u Tolu smo nakupovali suvenira i bilo je jeftinih supermarketa. Tolo ruljz!
Brod za povratak u Italiju je bil još besniji od prvog. Na ovom smo se ljuljali, a Jelkica i ja smo čekale po noći na palubi da svane. Ali je bilo zima, pa si je Jelica uzela dekicu, a recepcionar je rekel da ne može, pa smo se preselile u hodnik. I dok je svitalo, nasral nam se neki oblak, pa smo otišle spavati u kabinu i prespavale doručak. Na brodu smo srele mornara koji se zove Luka i iz Italije je, a poznale smo ga još s prvog broda. Pa nam dečko pričaše o dogodovštinama i putovanjima. Bilo je tih mornara. Svima su ljepe njihove obleke, meni se najviše sviđaju bijele cipele. 
Evo Jelkice s mornarima (i to dva):
Onda dođosmo u Italiju i vozasmo se do Venecije. Lepo je i tam. Kupili smo si maske i naušnice jer su baš spešl.
Jedan od kanala:
U kž dođosmo oko pol 6. Ja sam se čula s mamom u vrbovcu i rekla da smo upravo ušli u Hrvatsku, tak da nejdu po mene. Lepo sam išla doma s Jelkicom, vukle smo torbe na kotače, još sam i kruh kupila za doma, i tak smo se koturale do Šumarije : u torbi zmazani veš, u novčaniku velika praznina, a u mislima sjećanje na najljepši izlet.
(m.p.ivančica)
Post je objavljen 07.07.2007. u 13:57 sati.