Marketing
Dobre i zle knjižničarke
Izgleda da se moja teorija o knjižničarkama pokazuje sve točnijom i točnijom, a ona glasi da uvijek nakon jedne dobre i ljubazne knjižničarke dolazi zla oštrokondža. I obrnuto, dakako. Već sam prije napisao post o zloj knjižničarki iz škole, koji možete pročitati ovdje, pa ću odmah sada prijeći na ono što mi se posljednjih dana izdešavalo.
Eh, da, ne biste vjerovali, ali Boris se učlanio u knjižnicu. Dvije čak! :-D
Došao sam u knjižnicu u kvartu, i unutra je bila postarija gospođa pomalo letargična od vrućine. Rekao sam joj da se želim učlaniti i ona je rekla da mogu, samo da pričekam trenutak. Zatim je pitala koje knjige želim posuditi i ljubazno utipkala u kompjuter u nadi da će ih naći. Kad ih nije bilo, rekao sam da ću sâm potražiti nešto drugo. I kad sam došao za njen pult, pitao sam:
"Koliko knjiga se može odjednom posuditi? Tri, je li?"
"Ma možeš i više, dušo", nasmijala se.
A ja, ono, u cvatu.
:-D
Danas sam bio ponovno, vratiti to što sam posudio. I jednu sam ostavio doma, jer ju nisam još pročitao, a druge dvije sam već išao vratiti kako bi moji doma imali što čitati.
"Iskaznicu, molim", rekla je napirlitana postarija žena koja je sjedila za pultom i nije me se udostojala niti pogledati.
"Imam samo potvrdu", rekao sam.
"Onda to."
Nakon što je otipkala i obipkala u ono računalo, podigla je pogled istovremeno ne podigavšiu glavu, i tako mi ispod obrva rekla:
"Imaš još jednu kod sebe. Što je s tom?"
"Pa čekam da ju svi doma pročitaju."
"A doma, je li?" cinično je zaključila oštrokondža, da bi se zatim okrenula nekom čovjeku. "Daj pogledaj, broj ***** iskaznica, je li došla."
Čovjek je tražio i tražio, ali iskaznice nigdje. Zatim se opet okrenula meni.
"A kad si se učlanio?"
"Pa prošli tjedan."
"Pa naravno da ti još nije došla!!!" to je uzviknula optužujući, kao da sam ju u jednom trenutku ikad pitao može li mi dati iskaznicu, a zaista nisam.
"Pa znam. Tako ste rekli", nasmijao sam se, istovremeno se preznojavajući od muke. Jesam li ja bio taj koji si je sve tako zamislio ili je stvarno situacija bila takva?
Došavši u još jednu kvartovsku knjižnicu, jer u onoj prvoj nisu imali knjigu koju sam tražio, za pultom je bila žena koja je razgovarala s dvjema djevojkama koje su si posuđivale knjige za ljetovanje.
"A i ti se, vidim, spremaš za more, je li?" rekla je.
"Ma ne idem ja na more."
"Ali ideš negdje, je li?"
"Pa... da." Bilo mi je malo čudno što me to pita, pošto ženu po prvi puta u životu vidim, ali bila je simpatična.
I onda, koji mi se zaključak sâm od sebe nametnuo?
Pa onaj s početka ovoga posta!
;-) Boris
________
Fotografija: Olde Books, Samoth
Post je objavljen 07.07.2007. u 02:24 sati.