Mali koliko boli je u ovim ljudima.
Iznenada stigao je poziv, dvije-tri riječi,
frendica prekine vezu, zaplače.
''Umro je. Ali....zašto on. Ne mogu vjerovati!''
Nadam se da je i gore lijepo.
Nadam se da si upoznao već i moga anđela.
Moju Anjicu.
Čuvaj se mali. Nedostaješ im.
Ne poznam te, ali nekako evo uhvatio me filing
da ti i ja moram uputiti par riječi.
Ravno iz bolnice buraz samo da i tebi kažem par riječi.
Mogu zamisliti kako im je samo teško.
Bio si premlad da bi tako završio.
Počivaj u miru.
Moja iskrena sućut.
''...dva metra pod zemljom, a iznad svi te vole,
nemogu do tebe, pa ih duše bole,
umro je buraz, a ja- nisam ni svjestan,
on je otišo na nebo,
a ja sam osto sam..''
Gledaj nas odozgo.
Čuvaj ih.
Ovdje te svi vole. Zauvijek.
...oprosti ako te koja riječ uvrijedila...
Post je objavljen 06.07.2007. u 21:58 sati.