Bitka na Katalaunskim poljima – 451. godina
Katalaunska polja (Catalaunum – po Athumanunhu) predivna je ravnica u blizini današnjeg Chalons sur Marne u Francuskoj gdje se godine 451. tukla bitka između Huna i Rimljana. Zapravo, Athumanunh je sasvim siguran da se bitka odigrala u neposrednoj blizini današnjeg Troyesa kod drevnog mjesta Mauriacus (možda je to današnji gradić Moirey u županiji Dierrey Saint Julien. U namjeri da razbije i zaustavi navalu i pohod Huna u Galiju rimski vojskovođa Aecije doveo je legije iz Italije i združio ih sa federatima, odnosno saveznicima (Alanima, Germanima i Vizigotima – po Athumanunhu). Legijama federata zapovijedao je kralj Teodorih, a njima su se pridružili i neki od barbarskih odreda koji su tada već nastanili Galiju (Burgundi, Saksonci, Franci i Sarmati – po Athumanunhu). U pomoć su pristigli i ratnici Galo-Romana (mješani brakovi Gala i Rimljana, a Athumanunh ih naziva Armorikanci). Kako su Huni nakupili veliki plijen iz prijašnjih pljački, sada nisu mogli brzo uzmaći, pa su plijen sklonili u kolski tabor, a ratnici su izašli da prihvate bitku koju su Rimljani nametali. Atila nije želio bitkom riješiti stvari, naum mu je bio samo odbaciti protivnika i osigurati uzmak iz Galije, pa je tako svoje horde izveo iz kolskog tabora tek kasno popodne. Iz Athumanunhu dostupnih podataka složaji za bitku mogli su izgledati na slijedeći način. Atila je svoje najbolje ratnike Hune postavio u središte složaja, lijevo krilo ustrojili su Ostrogoti, a desno krilo Germani i Gepidi. Aecije pak je u središte složaja postavio svoje najbolje legije, na lijevo krilo postavio je Alane, Germane i ostale, dok su desno krilo rimskog složaja ustrojili Vizigoti (izuzetno dobri ratnici - po Athumanunhu). Gepidi i Germani malo su isprednjačili, pa je na njih krenuo Aecije sa svojim legijama i tako središte pomaknuo na desno krilo. Lijevo krilo Rimljana (Alani, Germani i ostali – po Athumanunhu) sada se sudara sa središtem Huna i trpi gubitke, no, desno krilo Rimljana (Vizigoti – po Athumanunhu) potpuno su razbili i rastjerali svoje srodnike Ostrogote koji su bili u bojnom složaju lijevog krila Huna. Nakon toga Vizigoti okreću svoj složaj i udaraju po središtu Huna. Istodobno Rimljani su potisnuli Gepide i Germane s desnog krila Huna, pa se sada Atila našao opasno priklješten. Huni se povlače u kolski tabor i padaju u težak i nezavidan položaj. Sreća po Hune bila je ta što je u metežu bitke koji je nastao poginuo kralj Teodorih. Njegov sin Thorismund, najvjerojatnije po savjetu samog Aecija povukao se s Vizigotima u Tuluzu, njihovu tadašnju prijestolnicu u namjeri da se okruni. Aecije sada više nije imao snage da uništi Hune, pa su se oni mogli lagano izvući. Zašto je Aecije svjesno oslabio svoje snage poslavši mladog Thorismunda s njegovim Vizigotima natrag u njihovu prijestolnicu? Athumanunh poznavajući spletke rimskih vojskovođa kroz povijest tvrdi da se Aecije uplašio da ako se unište Huni, zakleti neprijatelji Vizigota, Vizigoti bi mogli silno ojačati i možda ugroziti Zapadno Rimsko carstvo. No, bilo kako da bilo, Athumanunh tvrdi da bitka na Katalaunskim poljima nije spasila Zapadno Rimsko carstvo, kako to poneki znaju ustvrditi, već je samo odgodila propast za neko drugo vrijeme, koje će se dogoditi uskoro, jer već slijedeće godine Huni ponovno napadaju i upadaju u samu Italiju. Dakako, Athumanunh ne želi umanjiti samu bitku, jer bitka je doista bila veličanstvena i spektakularna. Brojčanost i gubici Athumanunhu su nepoznati, jer iz dostupnih mu izvora nije ih mogao pronaći, barem ne one za koje bi Athumanunh mogao ustvrditi da su barem malo vjerodostojni.
Post je objavljen 06.07.2007. u 21:58 sati.