Obilazio sam više puta Zavod za zapošljavanje. U mojoj profesiji, nije bilo nijednog posla, a za neke poslove, ne mogu se javiti, jer nemam potrebne uvjete. Mogao sam biti konobar, varioc, radnik u rasadniku ili dostavljač letaka. Dojadilo mi je biti doma pa sam odlučio dostavljati letke. Kontaktirao sam s poduzećem, koje je stavilo oglas i već drugi dan sam počeo raditi. To je bilo prije tjedan dana.
+
- Dnevnica je obično 130 kn, ali može varirati i od 100 do 250 kn, ovisno o vremenu, količini posla, broju letaka.
- Upoznao sam nove prijatelje.
- Velik dio dana sam na svježem, čistom zraku. Posao je dobar za srce, pluća, cirkulaciju, mišiće, kosti, kondiciju. Regulirao sam spavanje, prije sam išao spavati prekasno i ustajao sam prekasno.
- Roditelji i sestra me drugačije gledaju. Prije su bili živčani, što sam doma i ne radim, sad im nedostajem i smiješe se kad me vide.
- Svaki put se radi u drugom mjestu. Volim putovati, upoznavati mjesta, gdje nisam bio. U tjedan dana bio sam u Pakracu, Lipiku, Križevcima, Varaždinu i u selima oko Velike Gorice te sam radio i u svom gradu. Tko zna, gdje ću još biti, sazna se par dana unaprijed. U ponedjeljak će vjerojatno biti ponovno Varaždin.
- Stječem nova iskustva i vježbam snalaženje u novim situacijama.
-
- Prvi dan mi je bilo puno toga nepoznato, učio sam usput kako treba raditi. U Pakracu je bilo puno oznaka, da su tamo još uvijek mine i da se ne treba kretati daleko od ceste i kuća.
- Drugi dan je kiša smetala. Kada pada, onda se ne radi, osim ako malo prska. Taj dan je počela kiša pa prestala pa opet počela pa prestala.... Radio sam u ulici dugoj 2 kilometra. Loše sam si isplanirao. Trebao sam stavljati letke obostrano, na lijevoj i desnoj strani ulice, cik-cak, a ja sam umjesto toga iz neiskustva išao prvo lijevom stranom pa se vraćamo desnom stranom i onda sam i treći put prošao tom ulicom, jer sam morao izaći iz nje. Tako sam umjesto 2 km, prehodao 5 km. I još sam imao posla u drugim ulicama.
- Treći dan je bilo najgore. Radili smo od 8 ujutro do 8 navečer s pauzama. Bio je vrući dan i sparina. Od 13 do 15h, bio sam u kvartu, gdje nije bilo hlada, a i nijedne trgovine. Nisam imao ništa za piti, a bila je velika vrućina i žega. Skoro sam dehidrirao. Otišao sam iz toga kvarta i tražio trgovine, ali ih nije bilo, a nekima je već i prestalo radno vrijeme, dok konačno nisam našao jedan kiosk. Taj dan od hodanja cijeli dan, dobio sam žuljeve na stopalima, koje nisu splasnuli tri dana.
- Četvrti dan je bilo u mom gradu. Uglavnom sam bio u ulicama, za koje prije nisam znao ni da postoje. Ali sam tada dobio dio grada u kojem živim i to mi je bilo baš super, uživao sam. Opet je bio vrući dan, majica mi je non-stop bila mokra. Taj dan se opet radilo od 8 do 8. Kada sam došao doma, bio sam tako crven u licu od jakoga sunca kao indijanac. Peklo me, ali ne jako. Mislio sam raditi i slijedeći dan, ali me navečer uhvatio takav umor i iscrpljenost, da sam uzeo slobodan dan. - Peti radni dan je bilo najbolje, vrijeme idealno za rad, nisam se ni posebno umorio. To je bilo jučer. Danas sam mislio opet ići, ali kada sam se probudio u pola 6 ujutro, imao sam grčeve u trbuhu i jedva sam stigao do wc-a. Imao sam proljev više puta pa nisam išao raditi. Sad mi je dobro. Vjerojatno sam dobio probavne smetnje od kupina. Putem sam vidio plantažu kupina, nisu bile posve zrele, a možda su bile i špricane. Poslije sam pio gazirane i voćne sokove pa nije čudo, da sam dobio probavne smetnje.
Nadam se, da ću za koji mjesec početi stažirati u svom zanimanju. Do tada ću probati raditi ovaj posao, ako ću moći. Posao je naporan i pun izazova poput oštrih pasa, vremenskih neprilika i sl. no volim izazove, nova iskustva i čeličenje, samo da me zdravlje dobro služi.
Post je objavljen 06.07.2007. u 21:43 sati.