Marketing
tapkam u mraku, izlaza nema..
Ovako, ovo nisam ja, progovara druga osoba iz mene, potiho.
Glas dopire do vas, nedajte se zbuniti.
Pogriješke koštaju, uvijek i svagda.
Ima li nade za povratak nazad?
Može li se vratiti vrijeme?
Ne, naravno da ne može.
Što mi je bilo da nisam razmišljao.
Želja se pretvorila uovisnost.
Nisam bio jak da se oduprem tome.
Svladalo me je, onako lagano, da se ne primjeti.
A sad me potajno ubija.
Nestati zauvijek, da to je što žele.
Kao svjetlost na kraju tunela ja vidim samo mrak.
Spasa nema, tonem duboko, zauvijek u zaborav...
Post je objavljen 06.07.2007. u 21:16 sati.