Svjestan sam da će ovu temu u ovom trenutku mnogi ocijeniti neprimjerenom, ali mi građanska savjest nalaže da je postavim. Nažalost, u razdoblju kada sam redovno kontaktirao s njenim glavnim akterom nisam ga ništa pitao o njoj. Zašto, ne znam objasniti. Možda naprosto nije bilo sazrelo vrijeme. No danas jest. I upravo sada, u trenutku kada je dotični postao heroj nacije, vrijeme je da odgovori na pitanja koja se povlače godinama. O kojima se šuška i tu i tamo ih nagoviješta – malo googlanja pokazuje da su u više navrata spomenuta kao činjenice, no nikada, barem koliko ja znam, nisu postavljena javno. Možda u Feralu početkom devedesetih, no ne želim se baš prisjećati tog razdoblja niti istraživati detalje.
Robert Pauletić podijelio je milijun kuna zarađen u finalu Kviskoteke onima kojima uistinu treba. Svaka mu čast. Neko vrijeme sam radio s njim i za njega, tako da mogu reći da ga poznajem, iako ga nisam vidio već nekoliko godina, i uvijek sam imao uglavnom dobro mišljenje o njemu, a nakon ovoga ga još više cijenim – kao znalca, biznismena i, eto, dobročinitelja. Za pisanje ne znam, nisam čitao njegove putopise.
Naravno, on si može vjerojatno bezbolnije nego većina drugih natjecatelja priuštiti ovakav čin jer mu ti novci nisu uistinu potrebni, barem tako pretpostavljam. Robi je, dojma sam, svoj imetak pošteno stjecao izdavanjem enigmatskih časopisa i lancem biljnih ljekarni, o tome koliko je time zaradio ne želim spekulirati jer nemam pojma, niti me zanima. Znam samo da se za njega ne vežu priče o malverzacijama i da nije počeo nikakvim mućkama u pretvorbi, nego je stvorio svoje biznise krenuvši od nule. Milijun kuna nedvojbeno je i za njega velik novac, no vjerujem da je egzistenciju svojoj obitelji i sebi osigurao samo poštenim radom. A to što je već financijski osiguran ne umanjuje veličinu odluke o podjeli čitave zarade, dakako.
Postoje ipak i neki detalji koji me priječe da mu posve od srca čestitam, ma koliko me zadivljuje ovaj primjer, ma koliko se nadao da će oni koji imaju nakon ovoga malo češće i intenzivnije davati onima koji nemaju. I uistinu se nadam da će Robi dobiti zasluženo priznanje za svoj čin, inspirirati druge i učiniti ovim primjerom da humanitarna djelatnost u Hrvatskoj stekne veće razmjere. Pogotovo što iskreno vjerujem da ga je moguće gledati i kao rijetku svijetlu točku naše poslovne scene, čovjeka koji je imetak stekao radom i na pošten način, za razliku od velike većine u devedesetima.
No volio bih, s druge strane, saznati malo više o danima Marinka Božića i ST-a, i ulozi Roberta Pauletića i stanovitog „Tomislava Tardellija“ u njemu. Zanimalo bi me, konkretno, tko je sve nastradao zbog natpisa u tom listu, tko je ubijen, tko ostao bez posla, tko izgnan, koliko je ljudi ondje denunciranih kao srpski špijuni i pomagači JNA to uistinu i bilo, a tko je bio nedužan. I volio bih saznati što je danas s tim nedužnima, ako su preživjeli. Kako žive oni i njihove porodice, je li i njima potrebna pomoć?
Robert Pauletić najbliže je pojmu l'uomo universale u suvremenoj Hrvatskoj i nisam upoznao nikoga tko bi imao više znanja o koječemu od njega. Simpatičan mi je i drago mi je što uspijeva, a još više zbog ovih donacija. No, da bih ga mogao uistinu cijeniti, volio bih da malo detaljnije objasni svoju ulogu u ST-u. Davno su prošla ta vremena i ja uistinu više ne znam tko je potpisivao koji članak, ma ni samih se konkretnih članaka ne sjećam. Nisam ih, uostalom, uglavnom niti čitao, jer ST nije bio na popisu literature koja bi me zanimala. No čitao sam, recimo, Feral Tribune, koji je tada pisao o Tardelliju i o Pauletiću.
„Tomislav Tardelli“ je bio redakcijski pseudonim, ali u to je doba po drugim medijima objavljivano da te članke mahom pišu Romano Bolković (danas vrlo čitan bloger, kažu) u ranijoj, a Robi u kasnijoj fazi lista. A ti su članci, šuškalo se, donijeli bol, patnju, a možda i smrt stanovitom broju ljudi. Ne znam za konkretne slučajeve i ne želim optuživati bez dokaza, ali to je bilo mračno vrijeme i ako su gospićki i osiječki slučajevi isplivali na površinu, smatram da je vrijeme da se i o utjecaju ST-a ponešto kaže.
Čovjek koji zna mnogo o tome živ je, zdrav, nasmijan, često u medijima. I upravo je donirao milijun kuna u humanitarne svrhe. Grižnju savjesti nikakvi milijuni ne mogu isprati. Nadam se da je Robi nema, nadam se da je uopće nema razloga imati, ali bih volio da nam ispriča malo više o svojim danima s Marinkom Božićem. Jer sve što znamo su rekla-kazala, a on zna mnogo više od toga. I o tome, kao i o mnogim drugim stvarima, on zna najviše. Da, kasnije se posvađao s dotadašnjim gazdom i objavio u, mislim, Večernjem listu, feljton o svim Božićevim lažima. No jesu li to bile uistinu sve?
Bila su to zastrašujuća vremena i pričalo se koješta, ispod glasa. Objavljivane su liste Srba, koje je, kažu te priče, pisao (ne i sastavljao, dolazile su one zacijelo iz nekih drugih izvora) i novinarski obrađivao upravo milijunaš-humanitarac. Pričalo se da su neki od ljudi čija je imena tako objavio ST nestajali ili bivali upropaštavani. Možda nije istina, možda je to sve bila KOS-ova propaganda. Ali pričalo se i da u Gospiću ljudi nestaju. I za to donedavno nismo znali je li mit ili istina. A sada znamo. Robi je bio, ne varam li se, neko vrijeme čak i zamjenik glavnog i odgovornog urednika ST-a. Što znači da ima odgovornost, i zakonsku i moralnu, reći što zna o tim vremenima. A on, nakon onog feljtona, šuti.
Nisam ljubomoran na Robijeve uspjehe. Postizao je bolje rezultate u kvizovima naprosto zato što zna mnogo više od mene, ili bilo koga drugoga s kim se natjecao. Nemam niti privatno nikakvih neriješenih pitanja s njim, platio mi je sve što sam radio za njega, uvijek je bio fer i korektan. Dapače, drag mi je, i jako bih volio da dokaže da niti ja niti drugi nemamo razloga sumnjati u njegovu čistu savjest. Trebaju nam časni i moralni ljudi, uzori, a ne oni nad kojima se nadvijaju sjene. Ovo ne pišem kao tiradu protiv njega, i ne mislim da je on nekakav krvolok ili zločinac, ne daj Bože. No postoji sumnja, glasina da je časopis za kojeg je radio, a možda i on sam, svojim napisima razorio živote i sudbine određenog broja ljudi.
Robi je preinteligentan i predobro informiran a da ne bi znao za te glasine. Pa ipak, ne znam je li se ikada osvrnuo na njih. Ne pratim medije dostatno da bih znao, sigurno je bilo mnogo intervjua s njim u zadnje vrijeme, je li se tkogod dotaknuo i tog pitanja. Građanin sam Hrvatske i želim da događanja iz najmračnijeg doba naše novije povijesti budu rasvijetljena, tamo gdje treba i procesuirana i kažnjena. Volio bih da HHO, Feral ili tkogod drugi, tko sigurno ima podatke o konkretnim slučajevima iz tog razdoblja, javno objavi podatke o onima povezanima s huškačkim tekstovima ST-a. I da se Robi javno očituje o njima. Jer tek nakon toga, kada demistificira svoju ulogu, moći ću mu od srca čestitati i na pobjedi i na donacijama. Tek nakon toga moći ću na njega gledati kao na osobu koja uistinu zaslužuje poštovanje. Nadam se.
Lijepo je i časno podijeliti milijun kuna nemoćnima i potrebitima.
Ali ne, nije u šoldima sve.
Dodatak:
Ako nije shvaćeno, ovo nije napad na osobu. Naprotiv, ovo je želja da se saznaju određene stvari o jednom mračnom razdoblju:
- Zna li se za konkretne slučajeve kada su ljudi stradavali ili bili maltretirani nakon napisa u ST-u o njima?
- Je li itko proučio te famozne liste navodnih doušnika i pokušao, ime po ime, saznati što se kasnije dogodilo s njima?
Post je objavljen 06.07.2007. u 18:53 sati.