Vidi se po blogovima da je vrijeme GO na vratima. Selimo se na more, u gore, na selo ... kako već tko sebi organizira.
Po kampu (zadrti smo kamperi) se uvijek nešto dešava. Nema zidova za „izolaciju“.
Mlađarija je u ludiranju danju, a ... tjah, svakako bi se to moglo nazvati ... noću.
Mi stariji smo, kao, ozbiljnjiji?
Ma skopaj si oko.
Nos je glavno osjetilo i vrlo senzibilizirano za mirise roštilja, a uz njega idu ... i tekuće blagodati. „Halo susjed! Znaš ta ima novog? ...“ Pa sjedneš i kreneš ... mazati po klopi i ostalom.
Jednom kod jednog, drugi put kod drugog ... pa sve u krug.
I redovito nekome padne na pamet ribolov noću ... a onda show.
Mi, kontinentalci, smo odavno poznati kao ribiči vrlo spretni ... za razne padove u vodu, nabadanje na udice, veslanje po glavi suputnika, mehaničarske preinake na pentama uz baterijsku lampu.
Da nas ne mazne „muskulfiber“ ... doživljaje ćemo prepričavati sljedećih par večeri „na suhom“, no ... repetitio est mater studiorum ... pa opet u čamac (ili, kako mu vole tepati, „brod“).
Dnevni ritam ... je:
Mjesto radnje: mreža, ležaljka ili sl.
Vrijeme radnje: sat-dva prije ručka (ponekad, ako je SDO) ili poslije ručka (obvezatno)
Tako se i ja spremam sa svojima.
A što donosi jesen?
Preinake. Korjenite. Temeljite.
Koliko će nam za to trebati vremena ... ne zna se, no vjerujem da ćemo do vremena „kad se more seli na kontinent“ biti spremni.
Vjerujem, ali ne obećavam.
O detaljima, imenima, razlozima ... ne bih sada.
Sve u svoje vrijeme.
Nema panike ni brige – sad je vrijeme za razbibrige.
Post je objavljen 06.07.2007. u 17:18 sati.