Marketing
†..She'd sworn me vows in fragrant blood "Never to part lest jealous heaven stole our hearts"...then this I screamed:"Come back to me for I was born in love with thee so why should fate stand in between?"†
†...Evo da se javim...bilo dosta komentara..
(mislin ne patim od njih i ne skupljam ih..znate ono
koliko je više moguče..)..
Vijest dobra...moj retardirano bolasni rođak dolazi i
javija mi je sinoc u 2 ipo ure po ponoci da vozi skejt ka lud
..i da je cili sritan jer dolazi...
a ja san sritna jer sa njin dolazi još meni jedna draga osoba..
mah mah...necu previše pričat...nevolim se ponavljat...
Al kad kažen da san sritna...ne u potpunosti jer me još
drži jedan osjecaj...onaj osjecaj želje za nečim..
nečim što ne mogu imati...ma koliko se god ja trudila,
svaki moj potez je neuspješan...i ne ide na dobro...
jer opet gledan kako cu negdi potegnit žileton...
a znan da nesmin..i rođak da mi vidi još jedan ožiljak
poludija bi...a sta cu nemogu si pomochi...
Depresivna san...samo zbog jedne osobe...koju volim..
prokleta ja bila...ja i moje želje koje mi nikad nece bit
ostvarene znam to..jednostavno znam...
Možda sam tražila previše...stalno sebi govorim da nije
u meni problem...a jako želim bit s njim...bez njega
sve se čini preteško....i kad sam želila počet iznova..
nisam mogla...jer kad se sjetim svakog trenutka
provedenih s njim počnem plakat...
Želim još jednom osijetit njegovu ljubav...
zagrliti ga čvrsto da znam da je kraj mene...
da nestanu svi strahovi...taj osjecaj boli koji me stalno prati...
Jebemu..kako sam tada bila sretna..nitko mi nije mogao
skinuti osmjeh s lica kad bi spomenuo njegovo ime...
Iako je otišao...iako želim da mi se vrati..
sjećanje me ubija...i jebem ovaj zivot ako moram
živit od jebene uspomene...i neka sve ode kvragu...
Nikoga nisan volila ka njega...nikome nisan rekla
te riječi koje sam njemu rekla...i nitko mi nije
rekao to što je on..al me nitko nikad nije povrijedio koliko
je on to napravio...i šta da sad radim kad jedina
osoba koja me može sprijačiti da još više plačem
je ta osoba koja koja me na to natirala...
Volila sam te toliko koliko ima zvijezda na nebu..
toliko da bi s tobom stajala i kad bogovi dignu
svoj glas...toliko koliko kapi kiše padne na zemlju
Zelim da mi on sam kaže...jel još nesto osječa prema meni
...jel me voli ka ja njega...al mi je reka da vrime nije mene
prominilo nimalo niti njegove osjecaje prema meni...
Neznan je to napisa u trenutku slabosti...ili je stvarno je
to mislija...na meni nije ništa...ja sam sigurna u to što
osječan...sad neznan jel on siguran..a to je to što me
najviše boli...al tko sam ja...jedna malena zaljubljena duša...
koja se želi riješiti boli ali nezna kako....
Teško mi je osjećati ovo što osjećam...bola,tuga i žalost...
a ispred prijatelja...obitelji se smijat...jer to je samo
maska preko mene stvarne...jer to nisam ja...
A bemu miša...nean više inspiracije za pisat post...
aj lolin vas sve....
Post je objavljen 06.07.2007. u 13:55 sati.