Marketing
novi post...ugl. posvećen Benjaminu ----->
Kaj ozbiljno...??
Pa da..konačno novi post. Ovih dana nisam imala ništa za napisati, a sad ću reći sve...možda i previše..
Ne bih se rado vraćala u prošlost, ali ajde..zadnji put želim to riješiti sama sa sobom pa ću napisati sve što mi je trenutno u mislima, pa da se toga konačno riješim na neki način. Ako malo prevrtim film, još se sjećam onog dana kad sam prvi put ugledala njega, tog dečka smeđe kose i ne znam (!?) kakvih očiju. Nisam znala ništa o njemu, ali s vremenom sam saznala, do sad skoro pa sve što me zanimalo. Isprva je bilo onako, kad sam ga slučajno vidjela to mi je uljepšalo dan. Tada on još nije znao za mene. Bila sam sretnija svaki put kad bih ga vidjela, pa makar i na sekundu. Zatim je usljedila faza kada je on saznao za mene i od onda je sve propalo...bila sam prokleto glupa kad sam mislila da ima šanse da se barem upoznamo..samo to. Drugo mi nije trebalo. S vremenom sam postala ništa drugo nego jednostavno opsjednuta njime. Nisam si to htjela priznati..a trebala sam! Zaista, ta opsjednutost je bila sve veća i veća da mi je više bilo teško i jedan dan izdržati a da ga ne vidim. Pratila sam ga - kaj da drugo kažem...svakodnevno sam ga pratila, kad god bi stigla. A njemu se za to živo jebalo...da. Nisam mogla ništa, protiv njegove volje se nemože...i sad sam definitivno shvatila da nemam nikakve šanse. Nakon što je me lijepo po ne znam već koji put odjebao, mislim da je vrijeme da odustanem...drugog riješenja nema! Shvatila sam da je to bilo jako ružno od mene da ga pratim i slično, i ne mogu si zamisliti kako se on osjećao...ali znam, zasigurno ne lijepo. I žao mi je zbog svega, Benjamin...evo, ostavljam te na miru kak si sam očeš...ispunila sam ti jednu želju. Žao mi je zbog svega kaj sam ti napravila..makar se nikad nismo upoznali i nikad ti nisam rekla nijednu jedinu riječ...niti vjerojatno nikad neću. Stvarno sorry, sorry, sorry x1000...Iskreno se nadam da me ne mrziš...možeš se ljutiti na mene i to sve, ali da me mrziš...osjećala bi krivnju još 100 godina. Nadam se da si bar tolko dobar u duši. I ako nećeš da budemo prijatelji, dobro, tvoj problem...Ali te nikad neću zaboraviti, u to možeš biti siguran...previše vremena si mi bio u glavi da bi te sam tak zaboravila...ali..ok, bude bolje. Život ide dalje..a ovi praznici su idealno vrijeme da ne mislim na tebe jer te neću vidjeti. A onda dok opet počne škola..Bože pomozi..!! No, ajd uživaj i sretno u životu..to ti želim od srca! Ciao...!!!
no, nakon ovoga što sam napisala sam se i malo rasplakala...ali...takva sam ja, hipersenzibilna...jebiga. Evo jedna ljepa pjesma... --->
ZABRANJENA LJUBAVI
Sanjam da ti čujem glas,
a sve je noćas protiv nas,
sanjam pijesak valove,
na prste stanem ljubim te!
Sanjam gledaš mi u dlan,
I kažeš ovdje pripadam
Kroz smijeh te ljubim noćima,
sa zvijezdama u očima!
Ali probude me koraci,
Razdvoje nas ljudi zli,
O Zabranjena moja ljubavi!
Ref.
Ali volim te u inat ljudima,
Jer trebam te ko zrak u grudima,
I ne dam te zauvijek bit ću tu
Za tebe znaj u dobru i u zlu!
Ali probude me koraci,
Razdvoje nas ljudi zli,
O Zabranjena moja ljubavi!
Pozdravi: (zadnji put) Benjaminu, Tinchy, Rahy, Petri, Viki, Kix, Luki, Markoju, Davidu, DaNiJeLu..i ostalaj dečkaj iz Sv. Martina.. :))
Post je objavljen 06.07.2007. u 15:30 sati.