Tijekom svibnja ove godine, naime, jedan od Zagorčevih prijatelja obratio se Uredu predsjednika s viješću da je bjegunac spreman i voljan na suradnju. poruka iz Austrije čak nije izazvala osobito iznenađenje jer upravo u tom trenutku zagrebački Županijski sud donio je odluku da se blokira sva Zagorčeva imovina u Hrvatskoj. Budući je Mesićev Ured prihvatio inicijativu, Zagorčev emisar postavio je jedini uvjet: da to ne bude sastanak niti sa službenicima Ministarstva unutarnjih poslova, niti s predstavnicima Državnog odvjetništva, već s nekim vrlo povjerljivim obavještajcem. Zauzvrat je nudio imena ljudi koji su početkom devedesetih iz Hrvatske “izvozili” novac u austrijske, njemačke i švicarske banke i deponirali ga na šifrirane račune. Do sastanka je došlo. Istina, Zagorec nije dostavio obećanu dokumentaciju, ali je Saši Perkoviću predao prilično zanimljive podatke. Koliko se zna o pravilima špijunskog zanata, razgovor je nesumnjivo snimljen barem na audiovrpcu, uz kasniju službenu zabilješku.
“Slobodna” za sada nije uspjela doznati kakve je pogodnosti Perković, u ime Stjepana Mesića, zauzvrat mogao obećati Zagorcu. Sigurno je samo jedno: Mladen Bajić nije dobio izvješće o izravnom kontaktu Perković - Mesić. Rečeno mu je da su obavili samo jedan telefonski razgovor. Činjenica da je Zagorec bečkom sudu i nazočnim novinarima obznanio da je sastanak održan, svjedoči da je bjegunac istovjetne usluge ponudio austrijskom pravosuđu, u nadi da će odbaciti hrvatski zahtjev za njegovo izručenje.
Post je objavljen 04.07.2007. u 15:30 sati.