Marketing
Roditeljska bol zbog gubitka djeteta bezvremenska je i bezgranična
Draga Stelice,
jako mi nedostaju tvoji zagrljaji, nadam se da nisi ljuta na mene što nisam uz tebe.
Znaš, ja se ponekad, zapravo stalno tako osjećam, kao da sam te napustila i nisam uz tebe, a ti me trebaš.
Glava zna da to nije tako, ali srce.........
Napisati ću nekoliko rečenica za sve koji nas posjećuju malena moja zvijezdice.
Volim te.
Dragi moji,
Ne mogu vam opisati koliko meni znači vođenje ovog dnevnika, ovog spomenara na moju Stelu.
Vaše mi riječi podrške puno znače, ja to doživljavam kao da ste otišli k mojoj Stelici na grob i zapalili svijeću za njenu dušu, a meni dajete snage da se borim. I borim se, dan po dan sve ove mjesece. No ponekad su i sati dugi i predugi, nikako da prođu pa onda čitam.
Željela bih vam ponekad napisati što misle stručnjaci i doktori o gubicima i tugovanju. Na žalost svi u životu u nekom trenutku izgube nekog dragog i bliskog, a kako se kod nas vrlo malo o tome priča, jer se ljudi zapravo jako boje smrti, ponekad su zbunjeni svojim osjećajima i ne znaju kako se ponašati. Ja sam osjetila da neću moći sama sebi pomoći i potražila sam stručnu pomoć. Bol je prejaka i bojala sam se da će me skroz psihički slomiti i da neću bit sposobna "normalno" živjeti, a znam da moram. Ja najbolje znam da imam još jedno dijete. Tako je , dijete. Tina još nije na svojim nogama i treba joj majka, a i ona je pretrpjela gubitak i sama jako pati tako da znam da me treba.
Osim toga ljudi koji žele ožalošćenima na neki način pomoći i dati podršku često ne znaju što učiniti i što reći. Ponekad kažu (u svojoj dobronamjernosti) sasvim krive riječi i ne sluteći da će tako samo još produbiti patnju i možda povrijediti osobu koja je preživjela gubitak. A gubitak djeteta je najteži gubitak. Najgore od najgoreg što nam se može u životu dogoditi. Tu zapravo nikada nema pravog oporavka, treba se jedino naučiti živjeti s tim.
Citati iz knjige: GUBITAK, TUGOVANJE, PODRŠKA - dr. sc. Lidije Arambašić
"Tugovanje traje i za njega treba strpljenja. I osobi koja tuguje i ljudima iz njene okoline. Kod nekih ljudi traje kraće, kod nekih dulje, a kod nekih traje cijeli život.
Dugoročno gledajući tj. gledajući tugovanje "izdaleka" (u cjelini) moglo bi se reći da taj proces ide po ravnoj crti, ali ako se približimo, ako pomnije pogledamo pojedina razdoblja tugovanja, vidjet ćemo da ono teče skokovito. Razdoblja poboljšanja se izmjenjuju s razdobljima pogoršanja. Tugujući se nakon dva koraka naprijed vraća barem jedan, a katkad i više koraka nazad.
Podsjećati tugujućeg na umrlu osobu tako što ćemo je pred njim spomenuti ne samo da nije štetno, već tugujućima nanosimo bol ako takav razgovor uporno izbjegavamo ili odbijamo.
Možete li zamisliti majku kojoj je umrlo dijete i koja je na to "zaboravila" pa se onda može dogoditi da se zbog našeg započinjanja razgovora o njemu podsjeti na tragediju koju je doživjela. Takvo što se ne može zaboraviti i tugujući se svakodnevno nalaze u bezbroj situacija koje ih podsjećaju. Naše započinjanje razgovora postaje još jednim podsjetnikom. Točno. Pa što onda? Drugim riječima zar zaista mislite kako je podsjećanje na umrloga moguće izbjeći i kako je vaše spominjanje umrle osobe usporedivo sa svim onim što tugujućeg svakodnevno podsjeća na gubitak.
Kada u određenim trenucima spomenete umrlu osobu, tugujući će možda reagirati tugom. Međutim smatrati to negativnom reakcijom značilo bi pogrešno protumačiti situaciju. Pokazivanjem nježnog razumijevanja u trenutku kad je očito da se umrle osobe prisjećamo gotovo se uvijek doživljava kao dar iz srca.
Kvalitetnim slušanjem šaljemo sljedeće poruke: " Tu sam. Stalo mi je do tebe i s tobom sam. Nisam siguran/na što da kažem, ali spreman/na
sam te slušati." Naravno da su za slušanje potrebne uši, ali pravo slušanje dolazi iz srca jer tu počinju suosjećanje i zacjeljenje. Većini tugujućih ljudi ne trebaju gotova rješenja i odgovori na pitanja već im trebaju ljudi pred kojima će moći govoriti koliko i što žele, a da ih ovi neće zbog toga prekoravati, osuđivati ili da ih neće "popravljati"."
HVALA VAM ŠTO ME SLUŠATE.
Sandra, Stelina mama
Post je objavljen 06.07.2007. u 14:00 sati.