Nešto se čudno događa u Zagrebu. Samo u posljednjih tjedan dana zaredalo se nekoliko vijesti u kojima „nešto smrdi“.
Prva vijest je Bandićeva odlučnost da proda sve nekretnine u vlasništvu grada iako grad Zagreb nema pojma koliko i kakvih nekretnina ima u svom vlasništvu. Kako se može dogoditi da grad ne zna što posjeduje? Kako se može prodavati nešto za što i ne znate da je vaše? Najveći biser od svega je svakako izjava da će grad znati što je u njegovom posjedu kad sve nekretnine proda.
Druga vijest odnosi se na izmjene GUP-a. Od pristiglih 88 amandmana na GUP poglavarstvo je odobrilo čak 67 amandmana. Tim amandmanima zelene površine postaju građevinske zone. Koja je svrha GUP-a ako se svake godine nekakvim amandmanima jedna po jedna zelena površina prenamijeni u građevinsku zonu? Tu nema nikakve stručnosti već se sve radi stihijski po diktatu krupnog kapitala. Jedini smisao GUP-a u ovom trenutku je u službi korupcije. Ako ste vlasnik kakve parcele koja je u zelenoj zoni, potražit će te svojeg vijećnika kojeg će te „uvjeriti“ da je za opće dobro da se zelena površina pretvori u građevinsku zonu, amandman se stavlja u proceduru kojeg poglavarstvo u većini slučajeva prihvaća i vi ste za svoje zemljište koje je do nedavno bila bezvrijedna zelena površina odjednom dobili skupu građevinsku parcelu.
Treća vijest vezana je također uz GUP i u biti nastavak je na drugu. Radi se izmjenama GUP-a vezanim uz izgradnju rukometne dvorane u Blatu. Članak o tome objavljen je na www.javno.com, a ovdje donosimo samo dio koji zorno ocrtava koliko struka stvarno ima veze sa urbanizmom.
„S jednim amandmanom su graditeljima Zagreb Arene, Trigranitu i Ingri ukinuta ograničenja u Blatu koja se primjenjuju na sve ostale graditelje. Oni mogu graditi više nego je bilo dozvoljeno, a za to čak i ne moraju proći proceduru u kojoj će javnosti reći svoje mišljenje o projektima, natjecanje brojnih arhitekata osigurati najbolja rješenja i za investitore i urbanizam, grad voditi aktivnu politiku o sadržajima….
Koliko god to izgledalo na prvi pogled nepravedno, upućivalo na skrivene interese, poticalo sumnju na mito, ipak bi se donekle moglo razumjeti – iz te dvije tvrtke su odustali od svojih zahtjeva pri sklapanju ugovora, pa im sada grad kompenzira izgubljeno.
Moglo bi se razumjeti da su u gradu odmah prihvatili njihov amandman kojim je sve to traženo i otvoreno poručili da su izašli u susret graditeljima Arene na taj način umjesto da su se obvezali potrošiti milijune eura na druge zahtjeve. Radili su na dobro Zagreba i Zagrepčana i željeli proći što jeftinije. Moglo bi se to razumjeti da se radi o jednoj lokaciji. Ali problem je mnogo širi.
U najvišem stručnom tijelu za urbanizam i planiranja Zagreba, su naime prvotno odbili amandmane jer se narušava strategija i kvaliteta grada. Sedam dana kasnije su zahtjeve Ingre i Trigranita pretočili u svoj amandman i branili ih istim riječima kojima su ih prije odbili. Takav način rada pokazuje da unatoč isticanju vizije kao svog najjačeg sredstva, u Poglavarstvu nikakvu viziju nemaju i ne znaju što žele u kojim dijelovima grada.
Ozbiljna struka na koju se gradonačelnik poziva, nikada ne bi sebi dozvolila da na tako ozbiljnom projektu kao što je važni dio južnog grada u sedam dana u potpunosti promjeni mišljenje. Ne bi si dozvolili da bez ijedne prometne studije, bez razmatranja utjecaja na vizure grada, ponašanje stanovništva, proračunskih mogućnosti, prezentiranih projekata – samo na riječ privatnih investitora – tvrdi da će se stvoriti drugi centar grada koji će biti simbol kvalitete življenja.“
I konačno četvrta vijest stigla nam je ovog tjedna iz Londona. Zagrebački holding uspješno je plasirao obveznice u vrijednosti 298 milijuna eura. Pojednostavljeno, grad Zagreb zadužio se za novih 300 milijuna eura i to na lijepe oči. Da bi dobili kredit morate predočiti neke projekte koje onda davatelji kredita prije evaluiraju i na osnovu toga procjenjuju da li projekt drži vodu i da li će se odobriti kredit i uz koju kamatu. U slučaju izdavanja obveznica ne postoji nikakav konkretan projekt, već samo nekakve uopćene namjere na što će se taj novac utrošiti. Ovdje se novac dobio čisto na osnovu veličine Zagrebačkog holdinga i činjenice da tako velika kompanija nije zadužena. Kako će tih 300 milijuna eura biti potrošeno, još nitko sa sigurnošću ne zna. Jedino što je sigurno je da ukoliko se sredstva ne budu pametno investirala u nekoj srednje dalekoj budućnosti čeka nas novi udar cijena, ali tada se više nitko neće sjećati da je tome kriva tada već daleka 2007. godina i skupina ljudi oko Milana Bandića koji podsjetimo predstavljaju i SDP.
Zaključak je da se u gradu vrte veliki novci, a sve je više nedoumica o transparentnosti tih financija. Milan Bandić na najboljem je putu da postane zapamćen za dugi niz godina… samo je pitanje da li po dobru ili po zlu. Njegov despotski način vladanja gradom, gdje na primjer za svako neugodno pitanje dobijete provalu bijesa, govori da nešto nije u redu. Jedan od posljednjih takvih primjera je Bandićeva reakcija na peticiju inicijative „Pravo na grad“ kada su Bandiću dostavili peticiju s 50.000 potpisa građana koji se protive devastaciji centra grada. Bandićev odgovor na tih 50.000 potpisa bio je da ljudi nisu znali što potpisuju (iako na svakom papiru točno piše što su potpisali) i da on želi porazgovarati sa svih 50.000 građana kako bi im objasnio da su u krivu. Na pitanje kako on to misli razgovarati s 50.000 ljudi, odgovor je bio da on zna.
Kako iz vrha SDP-a još nitko nije postavio pitanje što to Bandić u gradu radi, jasno je da on ima podršku centrale. Možda ne toliko zbog rezultata, već više iz čisto pragmatičnih razloga da je SDP na vlasti u gradu i da Bandić ima svoje ljude koje je bolje ne dirati dok su na vlasti. No onog dana kad SDP izgubi izbore u Zagrebu, isplivat će cjelokupna istina o načinu na koji je Bandić vodio ovaj grad i moglo bi se desiti da dugo, dugo vremena SDP neće ni primirisati gradskoj vlasti, a riječ „pošteno“ bi mogla dobiti novu dimenziju i to ne samo na gradskoj razini, već i puno šire.
I cveba za kraj… čisto da vidite tko su ljudi koji vode grad Zagreb. Na radiju 101 gostovao je Slobodan Ljubičić, predsjednik Zagrebačkog holdinga. Jedan slušatelj postavio je jednostavno pitanje, kojeg je roda imenica „auto“. Ljubičić prvo nije htio odgovoriti, da bi onda ipak odgovorio krivo „ovo auto“ (dakle srednjeg roda). Na primjedbu da je to krivo i da je auto imenica muškog roda (ovaj auto) Ljubičić je odgovorio da on ne namjerava učiti kojeg je roda auto. Eto…