24.11.1918. donesen je zaključak o ujedinjenju Države SHS s Kraljevinom Srbijom. Na poticaj iz Beograda, centralistička struja u Narodnom vijeću, kojoj je bio na čelu S.Pribičević, donijela je zaključak da „izabere odbor od 28 lica s punom vlašću, da u sporazumu s vladom Kraljevine Srbije i predstavnicima sviju stranaka u Srbiji i Crnoj Gori bezodvlačno provede organizaciju jedinstvene države“. Tom zaključku usprotivio se Stjepan Radić, koji je predlagao da se stvori savezna država, u kojoj bi na čelu privremeno bila tri regenta. Središnji odbor Narodnog vijeća donio je velikom većinom glasova odluku da se odmah u Beograd pošalje delegacija. Delegaciji su dane opširne upute o uvjetima pod kojima bi trebalo organizirati zajedničku državu, a poznate su pod nazivom „Naputak Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS“. U Naputku je prvenstveno zatraženo jamstvo da „konačnu organizaciju nove države može odrediti samo sveopća Ustavotvorna skupština svega ujedinjenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca sa većinom od dvije trećine glasova“. Taj bitni uvjet Naputka, koji je trebao spriječiti majorizaciju i omogućiti demokratski narodni sporazum, bio je međutim odbijen od srpske vlade, kao uostalom i drugi uvjeti, koje je za ujedinjenje postavilo Narodno vijeće u Zagrebu. Delegacija Narodnog vijeća, sastavljena redom od pristaša S.Pribičevića, ipak je pristala na bezuvjetno ujedinjenje.
Post je objavljen 28.07.2007. u 08:00 sati.