Marketing
Sivo i hladno
23 su sata. Srijeda je. Ulice grada su prazne. Vani je prohladno. Vjetar lagano puše, nosi miris kiše. Sjedimo na drvenoj klupici u parku, zagrljeni, stisnuti jedno uz drugo, kao da smo postali jedno. Oboje šutimo. Šutnjom prikrivamo istinu. Želimo iskočiti iz vremena. Želimo da ovaj trenutak traje vječno. No, bliži se kraj. Kraj koji je nadživio našu ljubav. Suze mi teku niz lice, a njegov pogled je prazan i hladan. Pogledam ga, ali on se zagledao u jednu točku. Ne dopušta da ga naš rastanak rasplače. Nebo se sprema na kišu. Tuguje s nama. Prije odlaska upitam ga:"Hoćeš li me zaboraviti?" "Ne znam", odgovori on. Zaklopim oči. Znam da govori istinu, znam da mi ništa ne može obećati. "Želim ti dati ovo", kažem tužno i otvorim njegovu šaku te u nju stavim srebrni privjesak u obliku srca. Nije me pogledao. Privjesak je spremio u jaknu. "Čekat ću te", rečem jadno. "Ne nadaj se ničemu. Bolje kreni dalje", odgovori. Poljubim ga u čelo, dignem se s klupe i odem. Nijednom se nisam okrenula, ali znam da je ostao sjediti tamo. Suze mi više nisu klizile niz lice. Zamijenila ih je kiša.
Nemam baš previše vremena za pisanje, počela sam raditi. Čim stignem, komentirat ću vas. Nisam znala što da napišem.. Ovo je izravno iz glave.
Hvala na čitanju. Do slijedećeg puta..
P.S. Voljela bih da poslušate pjesmu u boxu..
Post je objavljen 05.07.2007. u 16:17 sati.