Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/boric

Marketing

Rusmir Mahmutcehajic-KRSCANSTVO-1

U krscanskom razumijevanju drzave na Zapadu mozemo ustvrditi dva osnovna toka:jedan vezan za Augustina,drugi za Akvinskog.Ta se dva pogleda odvajaju od onih svojstvenih istocnom krscanstvu u vremenu kada bizantski car Konstantin postaje na dramatican nacin"krscanski vladar".Car Konstantin proglasava krscanstvo drzavnom crkvom.Tako on najveceg neprijatelja Rimskog carstva pretvara u sredstvo za postizanje drzavnih ciljeva,ustvrdivsi da je duhovno-crkveni sustav preduvjet uspostavljanja i odrzavanja postojane drzave.Jedinstvo crkve postaje,zato,jedno od temeljinih drzavnih pitanja.Euzebije Cezarejski,dvorski teolog cara Konstanitina,istice neodvojivu povezanost carstva i carske crkve.U sredistu takvog carstva nije duhovni poglavar crkve,vec krscanski vladar.Za Euzebija je Konstantin,kao prauzor krscanskog vladara,"odraz Bozije volje na Zemlji(...)po Bozijem nalogu naoruzan ratnom opremom da bi cistio svijet od poricatelja Istine".Ta je politicka metafizika Euzebija Cezarejskog postala osnovicom povijesne svijesti o drzavnoj i crkvenoj ideji pravoslavlja.
Crkva je u pravoslavnom razumijevanju sredstvo u rukama drzave.Zato su u medjusobnim odnosima pravoslavnih crkava nacionalni egoizmi nadjacali ekumenske teznje.To se jasno iskazivalo u sudjelovanju pravoslavnih nacionalnih crkava u podupiranju tragicnih balkanskih sukoba.Pravoslavne crkve nisu nikada imale ulogu pomiritelja ili zastitnika ugrozenih.Promicanje zamisli o pravu svakog naroda na evandjelje i liturgiju na vlastitom jeziku dalje je ucvrstilo povezanost pravoslavnog krscanstva s nacionalnim bicem pojedinih pravoslavnih naroda.A to vodi sprezanju nacionalnih crkava s nacionalnim i drzavnim nacrtima.
Razlike izmedju postavki Euzebija i Augustina o odnosu crkve i drzave bitno su utjecale na kasnija razumijevanja u okviru istocnopravoslavnog i rimokatolickog krscanstva.U Augustina se krscanski Bizant uopce ne pojavljuje kao protuslika propalog poganskog Rimskog carstva.To je za Augustina Katolicka crkva,koja u svojoj ovozemaljskoj pojavnosti,kao od samog Krista stvorena ustanova,
jest ocitovanje i utjelovljenje kraljevstva Bozijeg ovdje na Zemlji.Augustinov je pristup imao snazan utjecaj na razlicite politicke mislioce,kao sto su propapski pisci dvanaestog i trinaestog stoljeca.Iako znatno drukcije,on je utjecao i na J.Calvina i M.Luthera te R.Niebuhra,kao njihovog novovjekog tumaca.
Za Augustina covjek nije prvenstveno racionalno bice.On je bice strasti,pa je njegovo gradjenje svijeta posve odredjeno takvom njegovom naravi.On u svijetu pronalazi i tvori lazne bogove kojima sluzi,vodjen svojom ljubavlju,koja proistjece iz sklonosti njegovog jastva.Udovoljavanje tim ljubavima upravlja pojedincima,skupinama i narodima,koji postizu postojanosti u drustvenim odnosima na osnovi ravnoteze moci.A prolaznost te ravnoteze dovodi do razaranja i stradanja.Pri tome se pobjednici,ipak,pridruzuju porazenim u miru grobalja.Sve odanosti ovom svijetu za Augustina su samoubilacka bacanja u propasti sto ih oznamenjuje mnostvo ovosvjetskih rijeka babilonskih.
Svjesnost o svijetu kao mjestu stradanja vodi one koji se odricu i ustezu od laznih bogova plakanju na obalama tih rijeka.Nacije i drzave ostvaruju udovoljenje svojih strasti i ljubavi u neprestanim sukobima.Ni zajednicko pripadanje istoj vjeri ne moze biti ucinkovit presuditelj i pomiritelj u tim sukobima.Izbavljuju se samo oni koji se odricu svijeta i svoje jastvo vezu za Boga.To je dobro poznati Augustinov pesimizam kojim je covjek odvracan od okrenutosti izvanjskom,kako bi pronasao puteve da prevazidje sebe kao palog i na stradanje osudjenog.Njegov stav moguce je razumjeti i kao prihvacanje politicke zbilje,buduci da on zna koliko je milijuna poubijanih i prognanih u ime pravde,i da zna kako su sve ubojice bile uvjerene u pravednost onog sto su cinile.Prema Augustinu,ljubav prema Bogu,a poricanje sebe,vodi Jerusalemu,koji je crkva ovozemaljska,ali i nebeska zajednica svetaca.Ali Augustin je malo ocekivao od mogucnosti da covjekova okrenutost nebu proizvede ovozemaljski poredak...
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")

Post je objavljen 05.07.2007. u 15:03 sati.