Ove noći zaspao u pola dva...kada sma se bio vratio iz Zagreba nakon ponoći, nisam želio palit komp da sister te zbudim (napravi BUM kada se upali, dosta glasno), pa sam se u sobu pokupio..nije važno. Probudim se u četri ujutro, nemrem ponovno zaspat...odoh čitat knjigu, ponavljat hrvatski (opet nisam znao ništ), a cijelo vrijeme sam osijećao nekakvu prazninu u sebi, kao da je dio mene mrtvo, totalno prazno. Kada su moji otišli od doma svi, sjeo sam se za komp (deset do deset) i još sam sada ovdje...
Uz ostale stvari, sa starim Call of Duty kolegom pričam prek msna, kako nam je ova 2007.god. čudna, bila loša u početku, bla bla bla...prisjetili se fkt loših stvari, kada mi da link i kaže: "daj zabrij kako je ovo dobra poruka filmica"....ja si mislim kaj sad kada pogledam.
http://www.youtube.com/watch?v=sdUUx5FdySs&mode=related&search=
u slučaju da ovo gore ne radi
Pogledajte. Ja sam se fkt zamislio.
Zamislite. Ta ptica, kiwi ne može letjeti. Njezin (njegov) san je bio naravno da može letjeti kao i druge ptice, pa je dobio ideju kako da ostvari svoju želju, tj. svoj SAN. Vidite kako se trudi i pričvršćuje stabla, KOLIKO njih se pokaže, koliko visoko, koliko je toga...i kada je sve spremo, što učini.Kako plače od veselja i, što se dogodi.
Kada sam ja taj filmić pogledao (sada se vrti po tko zna koji već put) i stalno idem opet...
Koliko trud uložen da se ostvari san. Trud, pokušaj. Sve je gotovo, sve spremno za čin. Ovaj filmić zaista pokazuje kako...eh, kako da se izrazim...*uzdah* kako je osoba sretna kada vam se san ostvari SAN...ne želja, ne to, vaša najveća ambicija, vaš najveći san. Vidite kapljicu suze koju je ispustio, koliko mu je drago, koliko je veseo...tako je i umro. Umro je veseo. San ispunjen.
Svaki put kada dođe do djela kada zaplješće od sreće gledam dok glazba ne utihne i zamislim sebe u takvoj situaciji.
Pitam se, što je to što toliko želim.
I hvala Nocturni na pjesmama, hvala ti puno. :)
Post je objavljen 05.07.2007. u 15:01 sati.