Baš sam se pitala kad će ljudi koje poznajem ili koje čitam početi pisati o godinama rata i to ne o činjenicama ove vrste - ko je koga, kako, gdje - nego o onim uspomenama koje su se urezale u pamćenje kao stvari koje promjene život, kao događaji koji otvore oči ili pomrače dušu.
I vidim došlo je i to vrijeme, na raznim blogovima počinjem čitati o dječijim uspomenama iz tog vremena, o onome što su te dječije glavice mogle iz te kompletne zbrke i pomrčine svega ljudskog razumjeti.
Koliko godina čitanja lijepih knjiga i zabavljanja u svijetu djetinjstva i snova izbrisano samo jednim doživljajem.
Uvijek se isto pitam, s jednakom odbojnošću i nevjericom, jesmo li mi to trebali doživiti i da postoji jedna osoba kriva za sve iza toga kako bi je trebalo kazniti. Postoji li uopće kazna za to?
Ja neću sada pisati o tome, o svojim uspomenama i doživljajima.
Samo onima koji imaju više inspiracije i hrabrosti želim reći da ih razumijem...da znam da jedna noć ili jedan sat u životu mogu promjeniti život.
Post je objavljen 05.07.2007. u 13:15 sati.