Jednom je u neki grad došao prorok i počeo vikati na najvećem gradskom trgu kako je potrebna promjena u životnom hodu grada.
Prorok je vikao i vikao i poprilično mnoštvo je dolazilo da ga čuje, iako više iz radoznalosti negoli zbog istinskog zanimanja. I prorok je svaki dan stavljao svoju dušu u svoje riječi i u svoj nastup, tražeći promjenu navika i običaja.
Ali, kako su prolazili dani, tako je bilo sve manje onih radoznalih koji su okruživali proroka. Na kraju ni jedna osoba nije se činila spremnom na promjene u svom životu. Ali prorok nije posustajao i nastavio je vikati.
Sve dok se više nitko nije zaustavljao da posluša njegove riječi. Ali i dalje je prorok nastavio vikati u samoći na velikom trgu. I prolazili su dani.
I prorok je i dalje vikao.
I nitko ga nije slušao.
Ipak, jednog dana netko mu se približio i upitao ga:
- Zašto i dalje vičeš? Zar ne vidiš da nitko nije spreman da se promijeni?
- I dalje vičem – odgovorio je prorok - jer ako zašutim, oni će promijeniti mene!
Sređivamo kuću u Metkoviću i polako ćemo je pretvoriti u ono što smo i zamislili ,a neki dan je bilo i u Latinici - individualna kuća ne samo za njih dvoje već i za druge...
Brali smo pome ( u jedne moje seke - udata u hercegovinu ), putovali smo i do Dubrovnika ( doli mi je druga seka udata )
Bili smo i u vinogradu sa didom i bakom ... do deset ujutro,a onda zviz u kuću - vrućina! Popodne odemo na more Ja se JOŠ nisam okupala u moru Pa ljudi moji nemereš vjerovat Ne pitajte me zašto
Ante je danas išao po svjedodžbu ... prošao je sa odličnim To znači da sam ja blizu "mog" računala i da pišem post
Eto ga ... guštamo ... nema škole i za mene je počeo godišnji odmor!Sad će neki pomislit - kakav ti je to odmor kad radiš ... Meni je ovo gušt