Gleda me s druge strane mog jastuka... Moj Andjeo i njegove oci neodredive boje... Cak i sad u mraku sjaje bljeskom Ljubavi... Njegove ruke zovu me u zagrljaj. Primicem se kroz razne Svjetove sve blize njemu... I sad sam ondje, s njim, cijelom svojom Dusom. Pronasla sam svoj Raj...
I ostajemo tako ondje... Sakriveni od Svijeta. Ovo je nasa osobna dimenzija u koju ne moze nitko drugi... Kljuc za nju je samo beskrajna Ljubav... Teze je proci taj prag nego se to cini... Tesko je otvoriti ta vrata. Ali ono iza njih vrijedi svih boli na tom putu. Moj Andjeo me drzi u narucju... I znam... On me nikad vise ne zeli pustiti, isto kao sto ja ne zelim pustiti njega... Moj Andjeo me voli... I ja njega volim, kad bih samo znala reci koliko...
Gleda me u oci, sad u toplini naseg zagrljaja. Smijesi se... Ali oci su mu uvijek tako tuzne... Tako tuzno uvijek djeluju... Privija me sve cvrsce uz sebe... Necu otici, Andjele, nemoj se bojati... Tu sam... Za tebe i zbog tebe.
Gleda me u oci... Kao da u njima trazi nesto, a one mu polako odaju svaku moju tajnu... Mi smo jedno. I dijelimo sve...
Otkriva mi svoje boli... U tihom sapatu na mom jastuku... Otkriva mi svoje rane, a ja ih zelim iscijeliti poljupcima. Zelim ih izbrisati Ljubavlju... Otkriva mi svoje slabosti... U tihom sapatu na mom jastuku... I ja pozelim da budem njegova Snaga... Snaga Ljubavi...
I odjednom shvacam... Koliko je i njegova Dusa slaba i krhka. Koliko su i krila mog Andjela lomljiva, kao od stakla... Tanke niti paucine... Nikad ga nisam vidjela toliko kao Covjeka. Nikad nisam shvacala koliko me zapravo treba. Koliko zapravo treba moju Ljubav i paznju... Koliko me dugo cekao i trazio... Bas kao sto sam i ja cekala i trazila njega... I koliko je patio... Toliko bih zeljala da sam tad bila uz njega... Da svog Andjela Ljubavlju ponesem ponovo u Nebo kad padne... Da budem njegovo Svjetlo, kao sto je i on moje...
Gleda me u oci drzeci me cvrsto u zagrljaju... Dopusta mi da vidim da je i njegova Dusa slaba i ljudska. Prepusta se meni na milost i nemilost. Pruza mi svoje Srce, jos jednom.
Ima pogled djecaka ponekad... Naivnost, sanjivost.
Ponekad mu u ocima vidim nesto drugo. Hoce li ti oci ikada poceti djelovati sretno, Andjele???
Dopusti mi da ti pokazem put do Neba...
Moj Andjeo nocas je bio Covjek.
Boze mili, nikad ga nisam voljela vise.
Post je objavljen 05.07.2007. u 11:02 sati.