Predan asfaltu u posivjele ruke
Ležim u šarenoj lokvi svoje muke
Nisam dolje zbog suicidalnog čina
Već zbog krvi pune šljivinog kerozina
Na mjesečasto mi lice omotano smrću
Čete znatiželjnih crva i mrava nasrću
Kao da sam rampa preda mnom svi koče
Neki me zaobiđu, a neki i preskoče
Majke dlanovima kradu pogled svojoj djeci
Hodam kući ko što hodali su davni preci
Podižem svoje tijelo kao da je tuđe
Kroz usta jak mlaz puštam da u zemlju uđe
Izgledam ko loša božja šala
Krećem se ko čamac na četiri vala
Sa ruba usne bacam balast, Sve teže i teže plovim
Sidro me vuče ka dnu, Za drveće se lovim
Ko u borbi za ženku poražen mužjak
Padam pod zvjezdama optočen hrast lužnjak
Da smrad s majce, koji me nervira,
Barem malo neutralizira
Neki pas je naišo i cijelog me zapišo
Premazan valjda svim postojećim mastima
Pjevam pjesme što ne sviđaju se vlastima
Vani sviće dan, Ulazim u stan
Sav iscrpljen i klonuo u krevet sam potonuo
Kao stari Galileo svjetlucam od sreće
Pijanstvo pruža dokaz da soba se okreće
Da proslavim to otkriće
Ispijam još jedno piće
Iz najdubljih mi nutrina
Diže se nova mučnina
Ne stižem do kupaone
Jer kiselina već klizi niz bradicu
U nedostatku rješenja
Tekući problem odlažem u ladicu
U njoj su mamina ljubavna pisma stara
Čiji sadržaj kao sadržaj mog želuca zaudara
Post je objavljen 05.07.2007. u 11:09 sati.