Marketing
Isparavanje.
Meni je bilo najbitnije da ovaj tjedan prođe.
Od ponedjeljka do petka, na konto čega sam dobila iskrivljenu kralježnicu i bolne listove, jer imam ravna stopala a šetala sam kilometre u neadekvatnim cipelama, zatim - izgubila sam pola svog živčanog sustava zbog gluposti, zbog čega drugog a meni krv kuklja, i dobila sam novu ocjenu u indeks, ali sam zato opustošila pola DM-a, a i šire bi ja, da me nije uhvatila grižnja savjesti, i kroz to sve, bila sam totalno Asocijalna, jer me nigdje baš ono nije bilo, jer sam jednostavno bila pošeremećena, pa me ljudi nisu vidjeli po 2 tjedna. Ma i bolje, bila sam za kurac.
I onda je došao vikend, a na buvljaku si nisam našla ni jedan jedini komad odjeće, što me u posljednje vrijeme strašno veseli, jer mi je sestra zadnjih par tjedana pobjedonosno dolazila doma noseći u zavežljajima čudo od odjeće za svega 5 kuna po komadu, da sam ja praktički svisnula od zavisti (ma nisam, sestra mi je, ali se tako kaže :) na određene stvari koje je ona našla, klečući na koljenima, dok sam ja uredno doma - spavala.
Obožavam buvljak. Zarina suknja za 7 kuna? Daj. Jer ni sama teta buvljačica nema pojma šta prodaje. Esprit hlače za 25kn. Daj. I onda je došao vrhunac, kad mi je stari uletio u Paul&Shark majici, nova, origigi, 10 kn. Da, teta buvljačica ne zna što prodaje. Vjerujte. A ne, ne dam vam mjesto mojih dilerstva. :)
I pocrnila sam. Baš ono, fino pocrnila, sere mi se na solarije i ostale pizdarije, pa sam zadnja 3 vikenda provela na rijeci, najela se roštilja kao nikad, pala sa splavi tako jako da mi je dupe eto već 10 dana crno, i naravno opet ispala 'trampava' jer sam najmlađa, pa ''tko će drugi past nego dete''.
Dečki su napravili presavršen kamp, ja se poigravala s mačetom (mada se nisam poigravala s mačetom u Knežiji), rušila drveće, zaradila žuljeve, dobila plikove od koprive, skužila da sam se baš ono odvikla od cigareta. Bilo je nešto borbe s miševima, nešto s lisicama i tetanusima, i to se događalo, s velikom gamadi iz rijeke i ponekom zmijom. Bijah zamolila da ne ubijaju ništa ispred mojih očiju, jer ne mogu to podnjet.
No, bila sam užasno napeta kroz cijeli tjedan, ma nepodnošljiva i samoj sebi, a ostalima oko sebe da i ne pričam. Jednostavno me čopilo. I onda sam si dala cajta da mi voda ispere gluposti iz glave. Voda i Joni Mitchell. Bože dragi, kakva je to žena.
Jednostavno sam bila upala u rupu sa samom sobom, i nikud se mrdnut. Stvari koje nekad rješavam bez pol muke, su mi postale velika tlaka, no, uvijek se na kraju sve svede na iste razloge. Da se imam ono, baš na nekoga osloniti i da ne trebam puno objašnjavati zašto mi je ta i ta misao proletila glavom, i da imam taj mir, unutrašnji, koji mi ispari. A ispari, na ovaj ili onaj način, pa onda živim, radim, dišem i pokušavam biti što stabilnija dok su mi baterije još prije tjedan, dva, došle do svojih rezervi. Blink, blink, crveno.
Naravno, da svatko ima svoj sustav vrijednosti i tolerancije, samo što ja samu sebe ubijem u pojam, jer neke stvari odlažem, pa me satru kad pokucaju na vrata, ostale iščekujem, a nikako doći, a ja obično, sagorijevam, kao svijeća, s obje strane, jer, brza sam iznutra, a kad se to počne vidjet na van, nastane kaos.
:) A kad sam pročitala ovaj članak u novinama, puno, ali već odavno jasnih stvari, mi je samo sjelo na mjesto. ''Mladoj Talijanki koja je u anksioznom stanju potražila stručnu pomoć u bolnici u Genovi, liječnik je kao terapiju propisao - seks. Tjeskobnu djevojku primio je dežurni liječnik na odjelu hitne pomoći, a nakon iscrpnog razgovora, i uobičajenih pretraga, pregledao je nalaze, i mladoj je ženi preporučio da tjedno vodi ljubav dvaput.'' Da, 2 puta. A šta je dva puta?
Da, malčice sam pukla.
Ali kažem, glavno da je tjedan prošao, da sam se ja dočepala vode, tamne kože, Joni i novog tjedna.
Ole.
Post je objavljen 08.07.2007. u 15:36 sati.