Kada se sve stišalo po stanu, on otišao na posao u noćnu, dijete s društvom van, uzela je zdjelu s velikim modrim, hladnim šljivama, posadila ih na sred svoga krila, digla noge na niski dnevni stolić i na daljinskom kliknula na „Genijalce“. Tih nekoliko ljudi tako ju usrećuju s vremena na vrijeme. Nekada se stidjela što Gobac obilježava njenu generaciju pokazujući djeci svoju groznu mršavu guzicu, ali sada kad se malo popunio i njen sin ga favorizira, i njoj je postao drag. Pored Pirine genijalnosti osjeća se kao plavuša bez pameti. Klanja se njegovoj načitanosti i bistrini uma. A onda dođe ona mala Šuputova. Pa ta curica izraste u takvog labudića, da ne može da shvati kako može preko noći zavoljeti nekoga kao što je tu malu. Ne sjeća se točno početka te simpatije prema tom žgoljavom djevojčurku, ali misli da je to počelo još u „Plesu sa zvijezdama“. Zbilja je bljesnula i pokazala ženstvenost koju bi svaka žena trebala imati. A posebne osjećaje izazvala je u njoj hodajući s Knjazom po Africi u štiklicama i ispunjavajući njegove zadatke. Radila je to s takvim šarmom da je mamila iz njenih ruku pljesak, pa bi se zastidjela same sebe kako se smije i navija za nju sama pored TV-a.
I misli pohrliše u njenu mladost, kada je htjela tamo nekih godina ići na audiciju za glumicu a njenoga oca umalo nije strefila kap. Pa to su kurvanjska zanimanja. Hoće onda na studij za novinarstvo, a on drži prodike o obvezama prema mužu i djeci, a obveze u redakcijama traju do kasno u noć. Nije čovjek želio u najboljoj namjeri da ima kćerku raspuštenicu. Pa mu ona reče da bi htjela na studij književnosti, a on se zgranu na te lude ideje: ta, misli li do kraja života biti na jaslama ministarstva za bijednu plaću prosvjetara u nekakvoj knjižnici ili skakati oko tuđe djece i lektira. Kako god je otac reagirao sa zgražanjem, ona bi se uvlačila kao kornjača u oklop i mislila da će i sve sljedeće što bi rekla, a nije imala više što reći, biti obična glupost. Pa mu reče: „Pa što da studiram!“
„Pa, ekonomiju , dijete drago, na posao od osam do četiri, pa doma mužu i djeci!“ – rekao je otac opet u najboljoj namjeri.
„Ali tamo ne mogu pisati ništa nego brojke!“ – pomislila je tužno i predala dokumenta na Ekonomiju.
I zato je sad s divljenjem gledala tu malu Šuputovu, kojoj je tata oslobodio krila, a pred njom se nižu prelijepi životni periodi. I vidi joj se to na licu, sva blista, okice pune sjaja i sreće. Pa i kada ona nešto klepne prostački to je tako nevino i slatko, jer ona je sva tako krhka i sigurna u svoju mladost i ljude koji ju vole.
Njupajući te debele plave šljive, smijala se njihovim idejama i genijalnostima, a onda je dohvatila mobitel. Danas dok se vozila u autu, povirila je na mobitel i začudila se na poruku koja je već sat vremena ležala neotvorena. Osjećala je tada tihu krivnju, jer nije željela povrijediti drage osobe koje bi mogle pomisliti da ih ignorira.
Poruka je bila od njene punašne frizerke iz drugoga grada , kod koje bi ona otišla po boravku na sjeveru. Cure su radile ludilo frizure. Vlasnica salona je bila isto draga punašna i staložena crnka. Poslale su joj poruku da sjede ispred salona, piju kavu i da bi željele da je ona sada tu i da je super zabavna. A ona zatečena takvim izljevima emocija od cura koje umalo može roditi, uzvrati odmah hrvajući se s volanom u krivini - da je tražeći onu narukvicu sa slike hodala cijeli dan po gradu i uspjela nabaciti boju, ali narukvicu nije našla. Dobila je poruku: „Jao, boginje, pa nemoj se mučiti! Strašna si!“ Godila su joj ta blještava slova .
****
A tek jučer, dok se iz „Terranove“ vraćala sa hrpom novih krpica i razmišljala kako je ona najluđa žena koja pored auta hoda po ovom vrelom gradu gdje zraka nema ni za eure, pogledala je niz tu duuuugu ulicu do kružnoga toka, a tek onda slijedi još duža, pa onda još jedna manje duga. I baš kad je koraknula na pješački prijelaz, pažnju joj privuče talijanski bus koji je baš ispred semafora upalio „sva četiri“ i zakrčio promet. Ah, Tale k'o Tale! Može kod njih sve. Iz velikog metalik boje modernoga busa izađe jedan dedica s nekom mapom u ruci, a njoj sinu da ona upravo gleda u svoj spas. Pa, umrla bi ako nastavi pješačiti. Kao slučajno pogledala ga je i upitala :“ Can I help you!“ Stari Tala reče sav radostan . „Parking!“ Pa, naravno znala je ona što on treba. A ona svaki dan gleda sa svog balkona kako turisti dolaze na parking i idu u obilazak njenoga grada. Pokušala je na engleskom reći da će poći s njima i pokazati, ali nitko ni „be“ nekog drugog jezika osim svoga. Onda se nasmijala i rukama gestikulirala da će mu rukama pokazivati smijer a on će okretati volan. U busu se začuo pljesak, i to ju je podsjetilo kako su pljeskali u avionu kada je uspio sretno sletjeti u Chicago na pola metra debelu ledenu pistu. Svi u busu su ustali i oduševljeno pratili što ona pokazuje. Ona se našalila: „Talijano parlate only taliano!“ Vozač se smijao i rekao: „Si, si, no engleze!“ Kada su stigli do njene zgrade prstom je uprla u parking prepun buseva i rekla: „ A sad ciao!“ Smijeh, pljesak i „grazie, grazie“ odjekivao je u busu. Pokazala im je smijer u kome će krenuti u obilazak grada, a oni su joj mahali kroz velika stakla i slali puse. Osjećala se tako dobro...noge su joj bile zahvalne do neba na ovoj kratkoj vožnji. Kad je krenula od busa, znatiželjnim susjedima koji su lovili zrak ispod drveća ništa nije bilo jasno kako to ona iz talijanskoga busa. Eh, da im je znati!
****U zadnje vrijeme osjećala se kao Šuputova. Događale su joj se super stvari. Prijateljica na koju je bila ljuta četiri godine, rekla joj je: „Opet ja tebe volim!“ A ona joj je uzvratila: „Pa, 'ko me ne bi volio!“ I osjećala se baš dobro. Vrhunac je bio komentar njoj drage osobe koju veoma cijeni, a nikada ga nije vidjela (uzvisio je hvalama njen rad) i uplašila se. Sve je to previše za nju. Sve zvuči kao epitaf. Što je tim ljudima! Pa, ona je uvijek bila ista – govorila istinu u oči, pokazivala ljubav onima koje voli i ignorirala one koje ne želi ni blizu svoga života....Zašto odjednom ti pljuskovi lijepih hvala i emocija. Ajoj, da joj neće reći strašnu dijagnozu, pa će im svima ostati u prelijepom sjećanju.
A Šuputova! Ona tako sigurno ne razmišlja. Ta, mlada je i ima pravo na zdravlje i život.
Post je objavljen 07.07.2007. u 06:40 sati.