Onaj naziv "ležeći policajac" bio je zaista nespretan. Recimo, puhne nekome pisati akcioni kriminalistički roman, pa piše: "…jedan policajac se sklonio iza kante za smeće, a drugi se bacio na tlo. Ležeći policajac je potegnuo oružje…" ili: "…u jurnjavi su naletjeli na ležećeg policajca…" Više nego nespretno! Zato je hvalevrijedan rječotvorni napor časopisa "Jezik" za nove hrvatske riječi. Pobjednička riječ "uspornik" za "ležećeg policajca" dobro je rješenje. Moglo bi čak i saživjeti, iako mi prikladnije djeluje prijedlog "grbina" koji je spomenuo neki učesnik na internetskom forumu.
Vozim na kolodvor poslovnog partnera, kad odjednom ispred nas to… to…to… - uspornik! Usporim, lagano ga pređemo, a on će:
- Mnogi ljudi to prijeđu tako da skrenu, pa prijeđu samo jednim kotačem, ali to ne valja! Nedavno su mi objasnili da je bolje za auto ako se prođe s oba kotača istovremeno. To manje kvari amortizere i to… ovjese… Tako ja sad radim - prelazim s oba kotača uravnoteženo!
Meni govori!
To što govori podrazumijeva da ja to ne znam, pa me on sada prosvjetljuje. I to mi govori nakon što sam savršeno pravilno prešao preko usporavajuće prepreke s oba kotača, meni koji dovoljno znam o automobilima i iz principa poštujem saobraćajne propise, te nikada nisam prelazio drugačije. Nikada! I to me podučava onaj koji je do nedavno radio upravo suprotno! Mene koji vozim tako obzirno i penzonerski polako da zbog mene takve grbine na cesti uopće nisu potrebne!
To je priča moga života!
Neprestano mi se tako događa: nebrojene su teme i prilike u kojima mi osobe naknadne pameti objašnjavaju ono na što sam ih pravovremeno unaprijed upozoravao, a oni mi tada nisu vjerovali. Dapače, jedino što su zapamtili je da sam im pričao nešto što je im je bilo sasvim neprihvatljivo, zvučalo neuvjerljivo, izgledao nemoguće, te su zaključili da sam naivni i smušeni bedaček. Taj zaključak pamte, ali kako i zašto su do njega došli, a kamoli da bi ga preispitali - nema izgleda.
Najmanje prepreke u životu su uspornici na cestama.