Učimo drugoga gledati Isusovim očima. Isus je svojim pogledom liječio. Njegov pogled donosio je radost. Zato su ljudi hrlili za njim, tražili susret s njim. Susret s Isusom rađao je radošću jer se Isus sam radovao svakome čovjeku. On nije glumio radost nego ju je doista osjećao. Čemu se Isus radovao u susretu s čovjekom, kako se mogao radovati kada je znao kakvi su ljudi?! Mogao se radovati jer je gledao svjetlom Duha Svetoga. Takav pogled je proročki dar budući da je Isus i na nas izlio svoga duha i dao nam udio u svojoj proročkoj službi. Možemo li gledati? Učimo od njega što je Isus vidio u čovjeku. Gledao je sve slojeve njegova bića, nije se zaustavljao na vanjštinama. Zato Mu je pogled bio smiren, cjelovit, nadahnut, blagoslovljen. Koji su to slojevi? Osam ih je.
Prvi sloj: Privlačna ili odbojna vanjština, vanjski izgled, način govora, vladanje. Mi se na tome zaustavljamo. Robovi smo vanjskog dojma te po njemu stvaramo stavove i odnose prema ljudima. Jasno da na takvom temelju odnosi ne mogu biti zdravi.
Drugi sloj: Pojedina čovjekova djela ga obnavljaju, pokazuju kakav je. Tako mi mislimo i pri tome se većinom vratimo jer ta djela gledamo i procjenjujemo u svom vlastitom osobnom sebičnom svjetlu. Krivo ih tumačimo. Najgore je što na temelju jednog lošeg ili manje dobrog čina stvaramo sud o čitavom čovjeku. Slika je kriva i pogled zatvoren. Ne može se radovati.
Treći sloj: Čitav čovjekov život kad bismo vidjeli da svim njegovim djelima imali bismo samo cjelovitu sliku, doznali bismo čovjeka čitava. Tako mislimo, a opet se varamo zato jer je to nemoguće, jer bi ta matematički cjelovita slika bila opet subjektivna, ovisna o našem tumačenju, o našim osobnim stavovima, raspoloženju. Svatko bi imao drugačiju sliku o istom predmetu promatranja.
Četvrti sloj: Sve što su preci čovjeku predali, sva baština pokoljenja koja se prenijela po genima u tijelo, a po njemu u dušu. Dugačak niz posve nepoznat čak i njemu samome, prisutan je u čovjeku i oblikuje njegovo vladanje, njegov lik.
Peti sloj: Utjecaj okoline, odgoj koji je počeo od najranijeg djetinjstva, od časa začeća. Sve prihvaćenosti i neprihvaćenosti, svi ugodni i neugodni doživljaji, sve se ovo u čovjeku nataložilo. Ostalo je prisutno, njemu samome nije poznato, a oblikuje ga i to ne samo njega nego i njegove emocije. Sve se ovo slijeva u vanjštinu, stvara ugodan ili neugodan pojam po kojem čovjeka sudimo, a da ga uopće niti ne poznajemo.
Šesti sloj: Sve što je čovjek tijekom života u sebi nakupio - uspjesi, neuspjesi, pokušaji, krivi koraci, stranputice, frustracije, sve što je urodilo kompleksima. Ovamo spadaju i osjećaji krivnje kojih čovjek većinom nije svjestan i ne priznaje ih a živi pod neizdrživim pritiskom. Vlada se čudno, smeta drugima, izaziva odbojnost. Mi ne znamo odakle sve to dolazi. Isus je to znao i zato je prije svake druge reakcije osjećao sućut sa svakim čovjekom i njegovom unutarnjom patnjom.
Osmi sloj: Sve što Božji duh govori čovjeku, a on govori svakome, ne samo onima koji taj glas čuju i onima koji u nj vjeruju, ne samo onima koji žive u neistraživanim dubinama svakog ljudskog srca.
Među ovim slojevima nema oštre granice. Čovjek izvire iz mnogih izvora. Isus je sve vidio, klanja se Božjoj prisutnosti i divi se bogatstvu svakog ljudskog srca. Prepoznaje u čovjeku dijete Božje, svoju vlastitu sliku, možda ranjenu, iznakaženu ali dragocjenu. Taj pogled on sada nudi nama po njemu. On može sve obnoviti. To je naš Bog koji nas je otkupio svojom mukom i patnjom. Na križu će zasjati sunce pravde, istine, ljubavi i mira. Sa Bogom stječeš sva blaga svijeta. Odreci se grijeha, vjeruj onome koji te može spasiti. Neka vas čuva dobri Bog, podari snagu, vjeru i mir. Neka dođe kraljevstvo istine, ljubavi i mira.
Post je objavljen 04.07.2007. u 21:44 sati.