Ponovno griješim
Nikako da te se riješim
Shvati više
Naša se sudbina briše
Nova će da se piše
Kad tebe
Pored mene
Ne bude više
Pokušavala sam reči
Al me razumjeti nitko pokušao nije
Srce je bilo puno tuge
A pamet iza suza kao da se krije
A sad kad sam mrtva
Plačete, tugujete..hey pa ja sam žrtva
Mrtva sam i bolje da je tako
Jer vi ćete me zaboravit lako
Al ja vas neću moći
jer vaša nepažnja boli me jako
Iako sam mrtva
Nitko neshvaća da JA SAM ŽRTVA...
Razmišljam o tebi. Gledam tvoju sliku kad te samo na njoj mogu vidjeti u tvom svjetlucavom izdanju. Ta slika za mene je toliko vrijedna koliko voda Africi jedino mi ona mami osmijeh na lice..... Čudesno je kako možeš govoriti mome srcu bez izgovaranja riječi, možeš osvijetliti mrak. Ma koliko se trudila ne mogu objasniti što čujem iako ti ne kažeš ništa. O kako je ljubav nepravedna.... Sijećam se dana kad smo se prvi put upoznali. Ne možemo pobjec nemozemo zaboravit....
Dušo ti si prvi, stalo mi je do tebe. Ti me činiš potpunom, još te volim htjela bih te pored sebe, al moram čekati. Koliko prepreka i za onu malu moju želju - barem da osjetim ruku ruku tvoju na svom ramenu.... I dani prolaze i još te volim.... Nisam te vidjela već odavno, kao da je prošla cijela vjećnost od našeg poslijednjeg susreta, koliko još moram čekati da ugledam tebe pored sebe, da mi se ispuni jedna mala želja? O koliko prepreka, zašto je toliko pokvarena ta ljubav ta stvar koja pokreće moj i tvoj život i živote mnoštva ljudi... Stalno se pitam koliko još moram čekati taj dan koji je u mojim snovima i mislima od onda kad sam te ugledala. Svake noći prije nego utonem u san pogledam tvoju sliku, sliku koja mi mami osmijeh na lice, sliku koja mi daje snagu za nadolazeće dane.
Uz nju ću lakše doćekati dan kada ću te opet ugledati pored sebe i osjetiti tvoju ruku na svom ramenu i ono najvažnije možda osjetim tvoje usne na svojima....
Molim Boga da s tobom provedem najljepše trenutke koje je moj život čekao duže vrijeme, kao da ih je čekao gugi niz godina......
Što je rečeno između tvoh i mog srca???? Dajem ti do znanja da te trebam, da te nikad ostaviti neću.....
Iz daljine se valjala noć,
Dugo smo se ljuljali u snu,
A slijedećeg jutra u svitanju zore,
Kraj mene ljuljalo se samo tamno more....
Kažem ti nemoj, a želim te više od svega na svijetu.
Kažem ti spavaj, a trebam te budnog baš noćas do kraja.
I ako volim kad me poslušaš poželim da učiniš po svom.
Da odem od te noći u beskraj do raja.
Pjesma za tebe jedini,oprosti šta je ljubavna.Jer ja bi sve da ti dam čak i onda kad netrebam u riječi sve da uvjerim te.Oprosti što još uvijek volim te.
Da se opet rodis pored ovih cesta, s kojih vjetar nosi prašinu u grad, i na krivom mjestu biti tako lijepa to može biti više zajeb nego dar.....
...a kada se dvoje susretnu i kada im se ukrste pogledi sva proslost i sva buducnost izgube bilo kakvu vaznost te postoji samo taj trenutak ta nevjerojatna sigurnost...
...kad jednom shvatis da sam samo san - neces me ni sanjati...kad shvatis da sam zvijezda - neces me dotaknuti...kad osjetis da sam bol - preboljet ces me!
...kad jednom umres, tvoje ce se srce rasuti na tisuce zvijezda, i svaki covjek koji pogleda u nebo zaljubit ce se u noc..
..u snovima zivim ja! Za mene ti si jedini! Ali uzalud je sve, kada mama probudi me!..
nisi htio mi reci da imas drugu,
da tvoje usne tudje ljube..
… jer si znao koliko to boli..
kad ti se srce slomi..
one noci na rivi rekao si mi sve,
ali nisi bio hrabar da mi u lice kazes;
..nakon svega.,..
MRZIM TE….
ako se ikada još sretnemo
u ovome ludome svijetu..
nemoj mi ni ruku pruziti…
ako se još ikada vidimo, ti
pokraj mene kao stranac prodji..
i nemoj niti slucajno stati..
ako se nekada nadjemo.
Ako se još volimo..
Doci ce nasi dani…
Zasto si me osvojio cim sam ti pogledala oci,
Zasto sam te zavoljela te proklete noci.
Zasto mi iz misli ne ides van,
Zasto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zasto jos danas u daljinu gledam,
Zasto kad si otisao, jos i dalje cekam..
Zasto uvijek mislim da ces doci,
I da ces se pojaviti negdje u noci.
Zasto kad sam sama, zelim da si tu,
Zasto ne nestanes, barem u snu..
Zasto uopce postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zasto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zasto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tuzna, ocajna... ali lijepa.
Zasto?
Slomljeni pogled iz kuta, osusene suze,
Krvave modrice i srce slomljeno od tuge.
Jecaj bola i drhtavi glas,
Nevino dijete i oduzeti dah.
Necujni vrisak djeteta u besanoj noci,
Vec izgubljene nade da ce sve to proci.
Strah, bol i rastrgnuta dusa,
Zelja za smrcu i ne dozivljenju sutra.
Uzasnuti pogled moleci za ljubav,
Hladni pogled i krvavi udar.
Prolivena krv po podu sobe,
Uništio si moje srce i sve.....
Znam,
više ne misliš na mene,
sad pomalo nam mladost vene.
Znam,
ništa ti ne znači što noću nad tvojom
slikom bdijem, što mi je teško sklopit oči,
što beskrajno suze lijem...
Znam,
sad je moje mjesto zauzela neka druga,
dok je ljubiš, ja plačem...
mene razdire tuga...
Znam,
da naša ljubav nije kao vatra,
da ponovno plane...
al život mi teče dalje, s mislima
na one propale dane...
Sjećam se,
bili smo tad jedno ja i ti,
odsjaj kiše u čaši,
koju je jedna kap uspjela razbiti.
Sjećam se svega,
i onog što sam davno trebala
zaboraviti,
sjećam se okusa tvojih usana
koje nisam smjela ljubiti...
Znam,
ne mogu te zaboraviti
sve i kad bi htjela,
al pitam se zašto sam te voljela,
a nisam smjela?
u tišini dok me zatvaraju četiri zida
uz muziku vjetra uz zvuk tišine
pišem ali ne vidim što ni zašto...
nije shvaćao da sam mu bila vjerna
da sam bila samo njegova
bio je zaluđen bio je opsjednut
da ga varam lud i bolestan
da drugog ljubim...
a svoje usne samo sam njemu poklonila
u cijelosti mu se predala jedini čovjek kojem sam vjerovala
rekla mu dvije najteže riječi volim te
kojem sam dopustila da mi u srce uđe
i da me u potpunosti osvoji...
bio je nešto poseban bio je crn osvojio me jedne jesenske noći
na prvi pogled srce je zadrhtalo
i u mraku vidjela sam njegove jedinstvene
oči žute k’o sunce žute...
od njega noge su mi se odsjekle
a duša je vikala on je taj
moja prava ljubav
moj princ na bijelom konju ...
bili smo nerazdvojni voljeli smo se onako
iskreno potpuno bez imalo laži
voljeli smo se do dna tako jako i prodorno
a istodobno tako iskreno i nevino...
ali nisam vidjela njegovu mračnu stranu
nisam vidjela da je u duši bio dijete sa srcem crnim poput
tamne noći
koje mjesec i zvijezde izbjegavaju
nisam vidjela da je bio lud
i htio je da me zatvori
da ugasi moju želju za životom da budem isti on i da stojim pod ključem...
nisam shvatila sve dok
je vidio da se ne dam
da ne dopuštam kontrolu
tad je nesvjesno počeo otkrivat svoje pravo lice
povrijedio me kao nitko
povrijedio me a to još nije shvatio...
doista možda me volio ali i dalje je tjerao po svome
mislio je da će izbrisat to sa par suza
ali nije samo je i dalje vrjeđivao jeli me doista
ikad volio neću znati ali samo znam
da se skrivo
iza maske ni je bio iskren imo je brata blizanca zlog koji je uništio
našu ljubav jedinstvenu...voljet ću druge
ali nikad nikog kao njega onako iskreno i nevino
volim te volim ali moram ti reći da je gotovo da suze pomoći ti neće
više ti ne vjerujem više te ne znam ti nisi on zbogom
dan Bog stvori svijetlo, a vrag tamu, 2.dan Bog stvori sex, a vrag brak, 3.dan Bog stvori ljubav, a vrag ljubavnicu, 4.dan Bog stvori tebe, a vrag se nasmije.
Ako ikada dozivis poraz ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na rusevinama tvoje srece, sagraditi ce spomenik svojoj pobjedi.
Ako me ikad pozelis, pa makar i u snu, ako samoca boli, a kise padaju, ako te jutro probudi na hladnom jastuku maleno moje – ne boj se nego uzmi mobilni i nazovi me!
Ako sam daleko ne znaci da te ne volim, ako te cekam znaci da si mi sve na svijetu, doci cu po tebe uhvatit cu te u letu i zauvijek zivjeti u nasem svijetu!!!!!!!!!
Ako zaspim-SANJAT CU TE, ako se probudim-VIDJET CU TE, ako te vidim-ZALJUBIT CU SE, ako te poljubim-OTOPIT CU SE! Zato reci mi molim te sto da radim sa TOBOM?!
Koliko te želim, teško je reći.Brojim dane kad ćemo u krevet leći,da dijelimo dane,noći i jutra.....hahaha.MALO SUTRA.
Ako sumnjaš da mi se nešto dogodilo ne plači od sreće,već pogledaj osmijeh na mom licu i shvati da gnjida poput mene nikad ne umire.
Fuck is good,fuck is funny.Some people fuck for money.If you think that fuck is funny,than fuck yourfself and save the money.
Nije trava najveća strava,nije hašiš se plašiš,nije droga babaroga već je droga dar od boga.
Svi znaju da smo te večeri bili zajedno.
Da smo se ljubili i da smo bili pod utjecajem alkohola.
Ali razgovarali smo tako lijepo,
bili smo čisto trijezni.
Kad si me poljubio,
nisam znala tko sam i gdje sam,
samo sam osjećala tvoje poljubce.
Kad sam pogledala tvoje oči,
poželjela sam da budu moje.
Kad sam te opet slučajno pogledala tvoje oči,
izgubila sam se u njihovoj dubini.
Rekao si da ćemo se sutra naći,
ali ništa od toga.
Prošla nedelja, ponedeljak, utorak, srijeda i u
četvrtak sam saznala da si me samo iskoristio,
a tada, moj svijet se srušio
Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.
Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...
Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...
Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje pro razočaranje..
Gdje su one suze koje sam olakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvjek sakrivala...
ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad daleko...u kaštelima.
Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...
Kratki uzdah još jednom donosi kraj...
U tišini, kradom ispuštena suza
klizi niz lice,
odnosi ogorčenje,
nivelira davno nakupljene strahove...
Nestaje ponovno...
Sva obećanja, zar nikad ih neće ispuniti??
Zar sve što sam vidjela bila je iluzija?
Njegove ruke ponovno me podsjećaju
na davno ugušene snove,
njegov osmijeh na svjetlost kojom me ispunjavao...
Utopila sam noćas svoje djetinjstvo
u posudi sjećanja,
stvorila svijet u kojem me nije
mogao povrijediti...
gotovo je...
još jednom sam izgubila voljeno,
ponovno sam ostala zatočena
u kavezu života,
zaključana u dvorcu usamljenosti...
Volim ga, a ne shvaća moju želju,
žudim, a izgubila sam ga
Post je objavljen 04.07.2007. u 19:07 sati.