I demona i anđela
I ovaca i zmija
Svakojakih stvorenja u meni ima
Vrijeme ih u me stavlja kako mu prija
U jednom sam trenu ljeto, već u drugom zima
Ponekad čak ni ne obavim smjenu
Sve sam to skupa u istome trenu
I tko bi dokučio zašto to mora biti tako
Uostalom, dosada cvate tamo gdje je lako
Neka rastu kaleidoskopski i nek se množe
Te uštimane razlike pod ljuskom moje kože
Svaka bol što u meni sad pluta
Do meke vedrine tek je dio puta
Ta čemu da se žalim kad jadan sam i patim
To samo je tren prije no što vratim
Užitak u tok svoje krvi rasni
Kojim vrluda taj vrtuljak krasni
Post je objavljen 04.07.2007. u 16:06 sati.