Marketing
Teško je.
Čovjek bez samopouzdanja. Čovjek sa lošim mišljenjem o sebi. Čovjek koji smatra da ne može to.
To nisam ja? Ili...
Opće poznato je da je to, taj čovjek, svako biće na ovoj zemlji u nekim trenucima. U trenutcima kad mu je teško i kad ne može dalje. U onom periodu kada mu se ništa ne da. Ježi ga, zašto su ti periodi tako česti? I ne razumijem jednu stvar, zašto sreća uvijek traje kraće od tuge? Čovjek sretan, uživa, živi, veseli se malim stvarima. Pomisli da je napokon na miru, i onda odjednom BUM, TRAS! Nema toga više.
Nema.
Dolaze problemi, tuga i bol. Spušta li čovjek glavu tada? Naravno. Pada mu glava, zajedno sa njegovim samopouzdanjem jer smatra da je nešto krivo rekao, da je opet nešto krivo napravio i da je on kriv zbog te tuge. No trebao bi znati da nije tako, ne bi si smio to dopuštati. Ja često znam takve stvari reći, daj nemoj tako, probaj ovako, a znam i sama da je to teško, i da nije u stvari zapravo tako kako se čini. Lažem druge, ali sebe ne mogu. Nikada neću moći, jer ja sam onaj čovjek sa početka priče. Bojim se da jesam,ali borim se. Ne dam se. Ne zbog sebe, nego zbog drugih, zbog njihovih osmijeha i radosti. Nema većeg veselja kad je netko kraj mene sretan, pun energije s velikim smiješkom na licu. I da ja onda svojim "problemima" i glupostima upropaštavam njihovu sreću. To mi ne pada na pamet. Radije ću zašutiti i reći da nije ništa, da je sve u savršenom redu.
Kad bolje razmislim, i je tako. Sve je savršeno, bez problema.[ Pa gle, ovo je lako.] Stvarno je sve u redu. Nemam se pravo žaliti, jer imam toliko ljudi oko sebe koje volim. Što će mi više od obitelji, prijatelja, dečka?.... Zar je potrebno više za sreću? Nije, jer navikla sam i naučili su me da se treba malim stvarima veseliti, da se ne treba zamarati svakom sitnicom. Istina, sada se ja borim sama sa sobom. Moji osjećaju protiv razuma.
Što će prevladati?
Shot at 2007-07-04
// I ja isto sad pišem ovaj glupo-dosadni post zbog mutavog horoskopa što mi ga je brat pročitao iz dosade dok traju vijesti na TV-u. //
Ipak, izbacih to iz sebe. Lakše mi je. Bar ne trebam nikoga sa strane zamarati. Idem sad dalje uživati u kišno-vrućem ljetu.
Stvarno se nemam pravo žaliti jer toliko je ljubavi. Sreće. Zadovoljstva. Stvarno treba znati na pravi način iskoristiti ovaj život jer je stvarno kratak, jer stvarno brzo prolazi. Zato ne smijemo stati sa strane i čekati da nas netko poveze. Treba krenuti sam, ne gledati iza sebe i naći prave puteve. Naravno, nećemo stalno ići po čistoj cesti, naći će se svega, no volja i upornost je važna. I svi to možemo, svi, nitko ne smije biti onaj čovjek sa početka priče. Nitko!
Ej ti, jesam li ti ikad rekla koliko te volim?
Sad ti kažem. Vjeruj tako je.
Ej ti, znaš li da je teško bez tebe?
Moraš to znati. Tako je.
Ej ti, jesi li tu?
.........
Post je objavljen 04.07.2007. u 13:02 sati.