Marketing
Igrajmo se igre
Ja kao valjda svatko drugi mrzim sve što je vezano uz ratove, ubijanja, makljaže i sve tome sličnom. Da se razumijemo, niti ostalo nasilje ne podržavam niti nikada neću.
12 godina traje moja žarka i nepresušna želja da odem u London... ako sam dosadna o tome žalim ali tako je... i što se dogodi? Bombe pucaju! Koje sam ja sreće, mislim si! Ali ja sam odlučila ići i zato bih vas htjela nešto zamoliti. Idemo se igrati male igre. Svakoga dana jednom ili dvaput pomislite da je prijetnja prestala. Samo to! Ali ključ je u tome da to kažete u prošlom svršenom vremenu. Recite nešto u stilu "bombe su prestale biti prijetnja".
Mantrajte tako do 15.7.2007, pa da vidimo što će se dogoditi! NAPOMENA: Ne sili vas nitko na to. Ako hoćete slobodno, ako nećete nije važno. ali lijepo se malo igrati, morate priznati... Evo vam jedna pjesmica:
Gledam te svaku noć sa tvoga
prozora, ljubav ti šaljem sa mjeseca,
grlim te svojim rukama i šapćem
kako mi je duša tvoja najdraža.
Svaki tvoj korak pokušavam pratiti,
svojim očima našoj ljubavi te vratiti,
i zauvijek sa tobom nestati u svjetlu
koje čuva naša srca.
Ne odustaj od mene jer ja od tebe
neću, želim da živiš jer toliko možeš
pomoći drugim malim dušama koje se
nalaze u vrtlogu crnila.
Pomoći ću ti da ih sve uhvatiš za ruku
i povućeš kroz vodopad zvijezda, i
zauvijek otići sa njima tamo gdje ćete
svi biti sigurni. Gdje ću biti ja!
Post je objavljen 04.07.2007. u 12:45 sati.