Marketing
Ma pusti nek' traje... sve dok traje, dobro je
Dama s osmjehom je bila tražena,
neprepoznata,
ima od toga,
i što se više radujem i budim sjećanja, uspomene nestaju u prašini,
već su nestale tople ruke stranca u noći koje su me nježno, bez primisli i predrasuda pozvale: "Dođi. Hajde. Učinimo nešto noćas, zajedno. Želim tebe."
Ona, utjeha, odletjela mi je. Točan dan ne znam,
ni mjesto - leti na napadnuta mjesta.
Ona, treća, ili prva, koja je moj dio,
sanja usahnuli žuti gerber,
dokaz same mene.
Želim joj pokazati neki drugi horizont u kojem ljudi, imena, stvari, događaji i osjećaji ne postoje,
oni se zasebno miješaju, čine ono što ti želiš, kada i kako ti zahtijevaš.
Ostale prijateljice,
daleko su,
sanjam ih, stvarno su daleko, ne poznam njihove osjećaje,
koga sada promatraju,
kuda gledaju?
I sretna sam, mirna,
u posebnom sam okruženju
ili sam ja posebna,
no, želim im, usprkos svemu napisanom
samo reći:
Post je objavljen 04.07.2007. u 12:16 sati.