Marketing
Kiša
Bili su super....poznavali su se....
Bili su udaljeni i "družili" su se preko neta i čuli redovito telefonom....
Njihov odnos bio je drugačiji....
Nije to bilo samo prijateljstvo....
Znali su da su savršeni jedno za drugo, nadopunjavali su se u svemu....
Nisu se uvijek slagali, imali su neke različite stavove, ali njihove rasprave još su ih više zbližile...
Nije prošao dan da se nisu čuli...
Znali su sve jedno o drugome....
Iako su se često imali prilike sastati uvijek je nekome nešto iskrsnulo....
Ali ne taj dan....taj dan je morao biti drugačiji!
Dogovorili su se da će se naći kod fontane, već ja padao mračak,a on ju je nestrpljivo čekao....
Došla je trčeći u svojoj slatkoj haljinici i počela mu se ispričavati što kasni zbog prijevoza...
On ju je samo uzeo za ruku i rekao da je najvažnije da su tu...
Konačno na istom mjestu!
Dugo su šetali, pričali o svemu...
Držali se za ruke i razumjeli jedno drugo iako su šutjeli.
On je želio pokušati, a ona je smatrala daljinu velikom preprekom...
To je u njegovim očima bilo neshvatljivo.
Rekao joj je da provede samo jednu lijepu večer s njim i da onda odluči...
Nasmiješili su se jedno drugome i uputili se prema keju...
Šetali su, spustili se skroz do Save...
počela je padati kiša...polako...zatim sve jače....
Topla, ljetna kiša...
Želio ju je sakriti od kiše, zaštititi ju...
Uzeo ju je za ruku i skupa su potrčali...Shvatila je da su već mokri i da nema smisla sad tražiti zaklon.
Željela je uživati na kiši.
Istrgla je svoju ruku iz njegove, navela ga da stane...
On ju je zbunjeno gledao a ona mu je rekla da se mogu skupa veseliti kiši.
Prišao joj je, onako mokroj i sklonio s njena lica mokri pramen kose...
Nježno ju je primio i poljubio...
Nježno, najnježnije na svijetu...
Osjećali su se ispunjeno savršeno!
U glavama im je bila sva sila vatrometa, erupcija vulkana i mnoštvo leptirića u stomaku...
Stiskali su se na kiši i ljubili onako mokri...
Iznenada ju je uzeo u naručje i ponio...
Onaj vriskala i opirala se kroz smijeh, objasnio joj je da idu na lijepo mjesto....
Doveo ju je do malog mostića, sakrili su se ispod njega.
On joj je skinuo mokru jaknicu i čvrsto ju zagrlio.
Njegova poluduga kosa ukovrčala se i izgledao je poput malog anđela.
U njegovim rukama osjećala se najzaštićenije na svijetu.
Nježno ju ja milovao i ljubio.
Njegove usne bile su tako lake...poput leptira....
A njegovi dodiri nježni i plahi poput pera...
Znala je da ne može protiv sebe...
Ali nije znala kako pobijediti daljinu, iako je bila sigurna u njegovim rukama, budućnost ju je plašila...
Rekla mu je to.
To ga je silno rastužilo...
Odmaknuo se od nje i izišao na kišu...
Ona je ostala sama u tami...
Shvatila je da treba pokušati, da nije lako baciti sve u vodu...
Uzela je jaknu i potrčala za njim, nije ga više vidjela...
Zvala ga je. Mobitel mu je bio isključen...
Znala je da ga može pronaći na njihovoj klupi...
Bio je tamo, lice mu je bilo mokro od kiše i od suza...
Prišla mu je s leđa, zagrlila ga tako snažno i prošaptala....oprosti mi....
Okrenuo se polako i dao joj najljepši poklon na svijetu....
Kiša je prestajala, na nebu se pojavila duga...
A svi prolaznici sklapali su svoje kišobrane i čudili se pokislom mladiću poluduge kose i djevojci u promočenoj haljinici....
Post je objavljen 04.07.2007. u 12:06 sati.